DELO - SLOBODNA TRGOVINA - 25. II.

SLOVENIJA DELO 25. II. 1998. Carine na južnoj granici i jesu i nisu "Za buzetski Cimos koji koparskom Cimosu International dobavlja automobilske dijelove, u nepuna se dva mjeseca otkako se počeo primjenjivati slovensko-hrvatski sporazum o slobodnoj trgovini, izvoz u Sloveniju ništa više ne isplati nego prije. Buzetskim se dijelovima naime ne može priznati domaći izvor; isti problem tišti Muru i preostale naše konfekcionare, a i proizvođače drugih industrijskih proizvoda. Nezadovoljni su poljoprivrednici i proizvođači hrane - hrvatski zbog niskih kvota, a naši osim toga i zbog hrvatskih prelevmana... Ukratko, za sada je sa slovensko- hrvatskim sporazumom o slobodnoj trgovini više razočaranja nego oduševljenja, osobito kod susjeda. Još više jadanja bit će vjerojatno ovih dana kad će izvoznici poljoprivrednih proizvoda dobiti odluke o dodijeljenim kvotama. Zašto? Jesu li pregovarači umjesto dokumenata pripremili petljavinu? Ne. Sporazum je jako sličan dokumentima o slobodnoj trgovini koje smo potpisali s drugim europskim državama. Ipak su očekivanja u nekim poduzećima bila previše optimistična jer su, kako se vidi, zaboravili da se naša istočna susjeda u ponečem još prilično razlikuje od članica 'kluba 29' koje si međusobno priznaju dijagonalnu kumulaciju izvora robe i zato za većinu proizvoda kojima međusobno trguju mogu koristiti carinske pogodnosti iz sporazuma o slobodnoj trgovini. Europska je unija u taj klub pozvala samo pridružene članice i EFTA-u, dakle države za koje je više ili manje sigurna da to zbog postignutog stupnja demokratičnosti i otvorenosti nacionalnih gospodarstava zaslužuju. A budući da Hrvatska, za razliku od Slovenije, nije među njima, države si priznaju samo bilateralnu kumulaciju izvora robe, što znači da će primjerice koparski Cimos International još prilično dugo plaćati carinu za dijelove koje za njega proizvodi buzetska tvornica. Doduše, poticajno zvuči da je slovensko- hrvatski sporazum o slobodnoj trgovini već ukinuo carinu za četiri petine industrijskih proizvoda, ali to vrijedi samo za proizvode domaćeg porijekla, što jako umanjuje uporabnu vrijednost dokumenta. Puno je lakše dobiti pečat na potvrdu o domaćem porijeklu kad se radi o poljoprivrednim proizvodima, iako je trgovina njima još jako daleko od slobodne. Ne samo u dokumentu s Hrvatskom nego u svim sporazumima o slobodnoj trgovini koje međusobno sklapaju europske države, oslobođenje trgovine poljoprivrednim proizvodima samo je simbolično. Poslije maratonskih slovensko-hrvatskih pregovora o sniženju carina za agro-prehrambene proizvode i kvotama za koje bi trebale vrijediti preferencijalne carine, pregovarači su se doduše hvalili da su bili uspješni. Kako izgleda, manje su s njima bili zadovoljni izvoznici, jer kiselog lica čekaju oskudne kvote koje im može dodijeliti ovlašteno gospodarsko ministarstvo. Kraš, Sloboda, Podravka...iskrivljuju lice nad kvotama za konditorske proizvode dok Fructal, Presad, Dana, Talis... negoduju zbog kvota za voćne sokove. A budući da nisu puno veće ni za, primjerice, suhomesnate proizvode, njihovi su izvoznici u Hrvatsku doživjeli pravi pravcati šok kad su saznali da su Hrvati ostvarivanjem sporazuma o slobodnoj trgovini s našom državom uveli na neke mesne proizvode skoro stopostotne prelevmane. Javnosti je doduše manje poznato da su s novom godinom prijašnje trošarine zapravo samo pretvorili u prelevmane. I vjerojatnije je i logičnije da su to napravili da bi zajamčili bolja ishodišta u pregovorima za prijam u Svjetsku trgovačku organizaciju nego zbog sporazuma o slobodnoj trgovini s našom državom. Vlade naime koje o takvim stvarima odlučuju, više su ili manje upoznate s učincima takvih dokumenata. A budući da se i za države koje su uključene u dijagonalnu kumulaciju porijekla radi o 10 - 15 posto porasta trgovine godišnje, bilo je nestvarno očekivati, osobito od nekih hrvatskih izvoznika, da će prodaja na naše tržište znatnije skočiti. Hrvatska pak već cijelu godinu kuca na vrata CEFTA-e, jer preko nje pokušava dobiti prečac za pridružbeni sporazum s EU. A budući da se i poslije dva zadnja glasnija događaja - radi se sindikalnom prosvjedu i općem saboru HDZ-a - čini da je naša istočna susjeda gotovo svjetlosne godine udaljena od suvremene demokratske države, njezin će put u Uniju zacijelo biti puno dulji nego što misli. I tako će naš sporazum o slobodnoj trgovini s Hrvatskom - bez obzira na zemljopisnu blizinu i poznavanje tržišta - biti manje uporabljiv od sličnih dokumenata koje smo potpisali s većinom drugih europskih država" - piše Ljiljana Đerić. 260116 MET feb 98