DELO - POTOČNIK - 12. II.

SLOVENIJA DELO 12. II. 1998. Suprotan lik stvarnosti "Slovenci se bez potrebe uznemiravaju, govore u Zagrebu, jer ako je netko s hrvatske strane nezakonito obavio mjerenja na neodređenoj morskoj granici i počeo postavljati splavi za uzgoj morskih organizama u Piranskom zaljevu, odgovarat će pred sudom. Takvo je (polu)službeno pojašnjenje zadnjeg zapleta, ali ostaje na razini karakterističnog stila više ili manje jednostranog sporazumijevanja među susjedama u razdoblju poslije osamostaljenja - kao i sva druga do sada, ne može se razumno dešifrirati. Možemo li objasniti zašto je još prije nekoliko dana u hrvatskom tisku koji je pod nadzorom vlasti, kvaru u TE Šoštanj pripisana politička pozadina kao metoda pritiska na Hrvatsku da prihvati slovenske uvjete za podmirenje hrvatskoga duga NE Krško, a u utorak na sjednici privremenog poslovnog odbora nuklearke Hrvati su se složili s ovogodišnjim gospodarskim planom nuklearne elektrane i obećali da će podmiriti dugove za nekoliko dana? Slična pitanja mogu se postaviti za svaki veći ili manji problem u susjedskim odnosima. No glavna pogrješka naše politike i diplomacije je možda što se više bavi traženjem (ne)prave pozadine incidenata i zadovoljna je ako s hrvatske strane diplomatskim putem dobije nekakva pojašnjenja umjesto da sprječava zaplete. Previše se stvari nepredviđeno zapleće u odnosima između Ljubljane i Zagreba da bi se pripisale slučaju. Kao da se radi o zamišljenom prijevodu utopije u stvarnost i obratno, iako je dobro poznato da dodirna točka utopije i stvarnosti ne postoji tek otkako je engleski državnik Thomas Moore po uzoru na Platona proslavio Utopiju (1516.), dakle s razmišljanjem o idealnom uređenju države i društva. No, znamo i da utopija prestaje ako se pokaže ostvarljivom, a u hrvatsko-slovenskim odnosima sve je manje takvih nada, ili, ako se izrazimo prirodnije i ujedno suzdržanije: opća politička ocjena dobrih hrvatsko-slovenskih ili slovensko- hrvatskih odnosa postaje utopija s bradom koja se već neko vrijeme vuče po podu. No budući da utopije mogu biti i želje, snovi, duhovni pokušaji koji u skladu s prirodom svoje iracionalnosti ništa ne stoje, u našem slučaju radi se naprotiv o vrlo visokoj cijeni svih mogućih nesporazuma i sukoba, imamo posla s nekakvom vezom između predrasuda i čuvstva koje je izazvalo ono prvo. Veza zacijelo nije očita nekomu s predrasudom; snaga potonjega upravo je u tomu da čovjek (čitaj: političar) nije svjestan iracionalnih temelja. Što su oni dublje skriveni u podsvijesti, to je snažnija predrasuda zbog koje nitko u pregovaračkom procesu među državama nije sposoban prihvaćati više ili manje neugodne činjenice. Predstavnik službene hrvatske politike bi preko noći s etiketom trgovčića hrvatskih nacionalnih interesa izgubio svoj položaj kad bi na sebe preuzeo barem dio krivnje za nesporazume s nama. A na našoj strani političari se međusobno glođu tko je više ili manje popustljiv prema nemogućim zahtjevima i pojavama južne susjede, no nitko se ne usudi u pravom trenutku i na pravom mjestu lupiti po stolu. Stvari ipak nisu tako zamršene kako se pokušavaju prikazati u javnosti. Nesuđeni nobelovac prof. dr. Branko Horvat izračunao je da je Hrvatska zbog nacionalizma i tvrdoglavosti svojeg vodstva u zadnjih sedam godina izgubila pet nacionalnih dohodaka, a u razgovoru za splitski tjednik Feral tribune poznati je europskeptik koji još nije napustio zamisao o nekakvoj balkanskoj uniji država na području nekadašnje Jugoslavije i šire, dodao da se Slovenija sve više udaljuje od balkanskog kotla 'jer joj je susjeda partnerica poput Hrvatske'. To su dakako stvarni, nimalo zamršeni okviri koji možda bolje nego sve ostalo pojašnjavaju veliku napetost i neugodne zaplete u odnosima s Hrvatskom; i prije ili kasnije morat će ih uzeti u obzir i naša politika da joj se njezina balkanska avantura ne bi vratila kao bumerang" - drži Peter Potočnik. 130203 MET feb 98