KAKVA JE BUDUĆNOST HRVATSKIH POVRATNIČKIH OBITELJI

ZAGREB, 24. veljače (Hina) - Uloga žene kao majke i supruge u razdoblju povratka prognanih obitelji u zavičaj glavni je temelj resocijalizacije tih obitelji. Uz materijalnu pomoć, odlučujuća će biti sposobnost majki i žena da i dalje održe stabilnost i cjelinu svojih obitelji te da pruže pomoć svojim razvojačenim muževima nakon petogodišnjeg stradanja na bojištima te pruže roditeljsku potporu svojoj djeci. Po podacima niza istraživanja dr. Josipa Jankovića iz Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji je došao do spomenutih zaključaka, gotovo 88 posto ispitanih žena povratnica ima potrebne psihosocijalne potencijale.#L# Osim porušenog doma i uništene imovine najveći problem prognanih obitelji predstavlja vraćanje prijašnjem obiteljskom životu. Protjerivanje hrvatskih obitelji s tradicionalnih ognjišta izložilo je njihove članove petogodišnjoj stresnoj situaciji zbog života koji je bio ispod svake razine ljudskog dostojanstva koju jamče deklaracije o pravima djeteta te o pravima čovjeka OUN-a. U najvećem broju tih obitelji, dugotrajna odsutnost oca prisilila je ženu da preuzme ulogu glavnog obiteljskog skrbnika, što je ugrozilo tradicionalnu patrijarhalnu strukturu hrvatske obitelji. Iako većina ispitanih žena posjeduje potencijale za revitalizaciju svojih obitelji, roditeljsku ulogu te pribavljanje materijalnih dobara za svoju obitelj, ipak više od polovice njih neće biti u stanju nositi se s problemima svojih razvojačenih muževa, pa je potrebna odgovarajuća edukacija žena preko organiziranih savjetovališta za majke i djecu kako bi oni ponovno počeli živjeti normalnim obiteljskim životom. Naime, žena, vrativši se u svoj dom, susrest će se s posttraumatskim stresom razvojačenog supruga zbog dugogodišnjeg izbivanja iz normalnog obiteljskog života, preživljenih ratnih stradanja, mogućeg invaliditeta te problema na koje nailaze prilikom pokušaja vraćanja u prijašnji životni okoliš. Kada je riječ o djeci, istraživanja pokazuju da je najveći broj simptoma prisutan kod djece koja su bila smještena u zbjegu - na malom prostoru s majkama, srodnicima te s drugim obiteljima iz zavičaja. Najmanji broj simptoma primijećen je pak kod djece koja su bila smještena bez roditelja po zagrebačkim i drugim obiteljima. Kod djece je ispitivana moguća prisustnost 42 simptoma kao što su tikovi, mucanje te razne druge neurotske smetnje. Upravo taj podatak pokazuje da djeca doživljavaju stradanja svojih obitelji onako kako ih doživljavaju njihovi bližnji, posebno majka. Kad smo pokušali saznati koliko ima registriranih udruga i organizacija koje su osposobljene za pružanje psihološke pomoći obiteljima stradalima u ratu, nismo dobili odgovor. Službenici od Gradskog poglavarstva pa do vladina Ureda za prognane i izbjegle, Ureda za žrtve rata, Ministarstva branitelja te Ministarstva obrane rekli su da ne posjeduju traženi podatak. U Humanitarnoj mreži Hrvatske dobili smo odgovor da svaka od njihovih članica ima unutar svoga programa i pružanje psihološke pomoći povratničkim obiteljima. Postavlja se pitanje - kome se zaista mogu obratiti za najpotrebniju psihološku pomoć obitelji stradale u ratu osim podružnicama Centra za socijalnu skrb koje nisu za tu vrstu pomoći usko specijalizirane. Problemi prognanih obitelji su problemi cijelokupnog hrvatskog društva te zahtijevaju najširu interdisciplinarnu suradnju socijalnih radnika, psihologa, sociologa, medicinskog osoblja te svih stručnjaka koji mogu biti korisni u pružanju pomoći stradalima. Iako se do sada osjećao nedostatak stručne pomoći kao i nedostatak potrebnih stručnih istraživanja, ipak bi, po mišljenju dr. Jankovića, odgovarajuća suradnja Ministarstva obnove i razvitka, Ministarstva rada i socijalne skrbi te Studijskog centra za socijalni rad mogla pružiti zadovoljavajuće programe pomoći stradalim obiteljima. Marina Putnik (Hina) map il 240853 MET feb 98