ŽENEVA, 18. veljače (Hina/AFP) - Žene dobivaju plaću za vrijeme porodiljnog dopusta u 120 država svijeta, ali ne i u SAD-u, Australiji i Novom Zelandu, državama koje su samo najuglednije iznimke, primjećuju u Međunarodnom uredu za rad
čije je izvješće u ponedjeljak objavljeno u Ženevi.
ŽENEVA, 18. veljače (Hina/AFP) - Žene dobivaju plaću za vrijeme
porodiljnog dopusta u 120 država svijeta, ali ne i u SAD-u,
Australiji i Novom Zelandu, državama koje su samo najuglednije
iznimke, primjećuju u Međunarodnom uredu za rad čije je izvješće u
ponedjeljak objavljeno u Ženevi. #L#
U svijetu je postotak zaposlenih žena od 54 posto u prošlom stoljeću
došao do 66 posto, a godine 2010. mogao bi dostići i 70 posto.
Broj žena koje rade "kao trudnice" prilično se povećao, a svake
godine 200 milijuna trudnoća završava porodom, stoji u izvješću
Međunarodnog ureda za rad pod nazivom "zaštita materinstva na
radnome mjestu".
U Europi 59 posto žena, a u SAD-u njih 55 posto, kućanstvu donosi
polovicu prihoda.
U Europi svaka četvrta žena donosi cjelokupni obiteljski prihod, a
na svjetskoj razini žene su glavni izvor prihoda u svakomu trećem
braku, prema informacijama jedne specijalizirane UN-ove
agencije.
Isti ured primjećuje da je učinjen "stvaran napredak u mentalitetu
i zakonodavstvu", ali dodaje i da je "jednakost na poslu svuda
proglašena, ali nije potpuno ostvarena".
Ističe se i izvješće brazilskih parlamentarnih zastupnika, koji
tvrde da "mnogi poslodavci posve nekažnjeno zahtijevaju potvrde o
sterilizaciji od žena koje traže posao".
U Velikoj Britaniji se svaka osma tužba Povjerenstvu za jednakost
odnosi na otpuštanja s posla za vrijeme trudnoće.
U Španjolskoj sindikati tvrde da su poslodavci otpuštali
trudnice.
Prema tvrdnjama španjolskih sindikata, posao na neodređeno vrijeme
ponuđen je onim radnicama primljenima na određeno vrijeme koje su
se odrekle prava na trudnoću.
U anketi provedenoj na 793 Čileanke utvrđeno je da je njih 24 posto
na ovaj ili onaj način doživjelo loše postupanje na poslu poslije
trudnoće (premještaj, uvrede, marginaliziranje, gubitak posla).
Mnoge žene zaposlene na farmama i plantažama nemaju nikakve zaštite
u vrijeme trudnoće, osobito u Turskoj, Jemenu, na Filipinima, u
Boliviji i u Brazilu.
U Španjolskoj radnice koje rade pola radnog vremena moraju odraditi
180 radnih dana kako bi imale pravo na porodiljni dopust.
Zaposlene žene koje rade kod kuće ne uživaju nikakvu zaštitu u
Argentini, Swazilandu, Turskoj i na Filipinima, a jednako je i sa
ženskom poslugom u Kuvajtu, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima,
Japanu i Kambodži.
U izvješću se nabraja šest država koje ne daju nikakve novčane
naknade tijekom trudnoće: u SAD-u je od 1993. na snazi zakon o
neplaćenom porodiljnom dopustu od 12 tjedana u tvrtkama s više od 50
zaposlenika.
U Australiji porodiljni dopust traje godinu dana, na Novom Zelandu
14 tjedana, u Swazilandu i Lesotu 12 tjedana, a u Papui Novoj
Gvineji šest tjedana.
U 119 država dopušteno je najmanje 12 tjedana dopusta tijekom
trudnoće, koje predviđa i Konvencija Međunarodnog ureda za rad, a u
62 države svijeta dopušteno je 14 ili više tjedana.
U trideset i jednoj državi porodiljni dopust prema zakonu može
trajati do 12 tjedana.
Tamo gdje postoji, novčanu naknadu daje socijalno osiguranje ili
poslodavac, a ponekad oboje.
Pravo na porodiljni dopust može biti povezano s brojem djece,
učestalošću rađanja i vremenom provedenim u nekoj tvrtki.
U Nepalu je broj porodiljnih dopusta ograničen na dva, a u Egiptu,
Zimbabveu i na Jamajci na tri. Na Bahamima i u Tanzaniji porodiljni
se dopust može dobiti samo svake tri godine.
Nužno je i provesti minimalno vrijeme u nekoj tvrtki. U Švicarskoj
tri mjeseca, u Libiji i u Siriji šest, a više od godinu dana žena
mora raditi u sedam država, među kojima su Australija i Novi Zeland,
a u Gambiji i Zambiji čak dvije godine.
(Hina) rug bnš
180226 MET feb 98