VEČERNJI LIST-ENGLESKI MANIRI-KRUŠELJ-2-2

VEČERNJI LIST 2. II. 1998. Engleski maniri "Nakon prilično neugodnog iskustva s Robertom Doniom, koji je bio pristrani svjedok haaške optužbe protiv generala Blaškića, pojavljivanje britanskog povjesničara dr. Marka C. Wheleelera kao vještaka u procesu protiv bivšeg vukovarskog gradonačelnika Slavka Dokmanovića izazvalo je opravdanu uznemirenost hrvatske javnosti. Hrvatske vlasti imale su, naime, vrlo ozbiljnih primjedaba na njegov rad kao predsjednika Stručne komisije UNTAES-a za medije u hrvatskom Podunavlju, odnosno njegovo vođenje Komisije za nadzor izbora, pa je bilo onih koji su pretpostavljali da će Wheeler, koji i ne pokušava prikriti svoju odbojnost prema službenom Zagrebu, ponešto relativizirati optužnicu , pa i pokušati opravdati intervenciju JNA i srpskih paravojnih formacija u Vukovaru. Skeptici su, na sreću, ozbiljno pogriješili", piše Željko Krušelj i objašnjava kako Wheeler "ne samo da je potvrdio povijesnu i političku pozadinu srpskih zločina nego je i ismijao Dokmanovićeve branitelje, odbacujući svako tumačenje koje bi srpsku agresiju pokušalo preoblikovati u 'građanski rat'". Krušelj navodi kako je, štoviše, Wheeler kasnije u medijima izjavio "da je uvjeren kako će Dokmanović biti 'osuđen na barem 20 godina zatvora'", a čak je i "detaljno rangirao odgovornost za vukovarske zločine", ustvrdivši kako bi Milošević morao biti upućen u Haag. "U tom je kontekstu izrekao i ono što se rijetko čuje od nekoga koga su međunarodne institucije angažirale da bude njihovim dužnosnikom: razlog neuhićenja ekstra-zločinca Karadžića nije toliko u njegovoj 'nedostupnosti' postrojbama NATO-a nego u političkim nevoljama u koje bi se tada uplela svjetska diplomacija, jer bi se pokazalo da je agresija na prostore zapadno od Drine i Dunava 'zacrtana' u Miloševićevoj glavi", dodaje Krušelj. Pojašnjavajući u nastavku "tko je taj 'iznenađujući Mark Wheeler", Krušelj piše kako su "za razumijevanje njegova naoko kontradiktornog ponašanja" najbitnije "manire 'tipičnog Engleza', izvrsno obrazovanog, elokventnog i politički promišljenog", koji je "uvijek bio 'na liniji' službene britanske politike, i kao povjesničar i kao diplomatski dužnosnik. (...) Dok se službeni London zaklinjao u opstojnost Jugoslavije, Wheeler je s lakoćom pronalazio 'višak argumenata' u korist srpskih interesa u zajedničkoj državi. Sudeći prema nekim novinskim izjavama, na samom početku srpske agresije uglavnom su ga živcirali 'hrvatski nacionalisti' i ostali 'rušitelji Jugoslavije'. Ali, kako se postupno mijenjala zapadna politika, tako je i Wheeler naglo počeo uviđati legitimitet hrvatskog osamostaljenja. Politička i historiografska istina uvijek je, dakle - svrhovita", piše Krušelj. 020324 MET feb 98