VEČERNJI LIST-LEŽERNOST NA HRVATSKI NAČIN-STAREŠINA-27-1

VEČERNJI LIST 27. I. 1998. Ležernost na hrvatski način "Razumljivo je da je početak suđenja Slavku Dokmanoviću za zločin na Ovčari pred Međunarodnim sudom u Haagu bio među udarnim vijestima na CNN-u. Jer, riječ je o jednom od najmonstruoznijih zločina počinjenih u prošlome ratu, suđenje je počelo (očito planski) upravo u trenutku svršetka uspješne misije UNTAES-a pod američkim vodstvom kao jasna poruka kako međunarodna zajednica ne smatra da pomirba znači zaborav zločina, a uz to potpora Međunarodnom sudu u Haagu jedna je od konstanta američke vanjske politike. I to su bili dovoljni razlozi da široko i šaroliko gledateljstvo CNN-a koje i ne zna gdje je Vukovar i što je Ovčara, dobije pitko ispričanu priču iz koje je sve to moglo shvatiti, saznati da je u sudnici nazočni Dokmanović optužen za pomaganje i poticanje mučenja i potom ubijanja najmanje 200 Hrvata i drugih nesrba odvedenih nakon pada grada iz vukovarske bolnice i da trojica prvooptuženih nisu dostupna jer ih SRJ odbija izručiti", piše Višnja Starešina u uvodu redovite kolumne 'Politički plićaci'. Novinarka stoga nerazumljivim ocjenjuje činjenicu da suđenje "dobije gotovo trećerazredno značenje u hrvatskim medijima", upozoravajući potom kako je moguće da će ono biti "jedino suđenje pred Međunarodnim sudom za zločine koje su JNA i srpske paravojne formacije počinile u Hrvatskoj. No, nije riječ samo o Dokmanoviću i Ovčari", napominje dalje novinarka i objašnjava kako "u sklopu presude Dokmanoviću Međunarodni sud mora presuditi i je li u Hrvatskoj u to vrijeme postojao međunarodni sukob. Tužitelj će nastojati pokazati da je postojao, uostalom, na toj tvrdnji zasniva dobar dio optužnice. Presuda će biti važna za međunarodno pravo jer će postaviti dodatne kriterije za određivanje međunarodnog sukoba. Ali, još je važnija za Hrvatsku jer presuda Međunarodnog suda o postojanju međunarodnog sukoba može biti pouzdana brana svim sadašnjim i budućim pokušajima revizije povijesti i svođenja rata u Hrvatskoj na - građanski rat. I zbog onih koji su preživjeli batinanja u hangaru na Ovčari pod Dokmanovićevom dirigentskom palicom, i zbog onih koji su potom poubijani, i zbog presude o prirodi rata, hrvatska bi država, a ne samo mediji, trebala biti zainteresirana za ovo suđenje, i to ne samo kao puki gledatelj", ocjenjuje novinarka. Upozorava zatim da se upravo "iz krugova haaških tužitelja mogu čuti primjedbe kako pomoć koju dobivaju nije onakva kakvu su očekivali. Jer, nije riječ samo o tome da se, u skladu s obvezama, tužiteljima daju traženi dokumenti, nego i da im se pomogne u njihovom odabiru, da se potraže i ponude oni za koje možda nisu znali, da im se pomogne u traženju i pripremi svjedoka, da se ljude koji dolaze svjedočiti oslobodi nelagode i straha", pojašnjava Starešina i navodi primjer bošnjačkog AID-a "koji već nekoliko godina usmjerava i opskrbljuje tužiteljstvo, doduše vrlo često, falsifikatima i montažama, 'preparira' svjedoke, što se ipak osvećuje kada jednom dođe pred sud. U Hrvatskoj se uporno kritizira taj AID, ali Hrvatska nema nikoga tko bi bio zadužen za sustavno servisiranje tužiteljstva kada je riječ o zločinima protiv Hrvata, za rad sa svjedocima, tko bi bio sudionik, a ne promatrač", nastavlja novinarka i napominje kako se i to - osvećuje. "Među ostalim, zbog takve ležernosti, nezainteresiranosti i popuštanja drugima da odrade vlastiti posao, može se izgubiti proces koji bi se realno mogao dobiti. A onda će vjerojatno opet biti kriva međunarodna zajednica koja ne voli Hrvate, Međunarodni sud koji goji simpatije prema njihovim ubojicama, a nikada jadni Hrvati koji, eto, ni nakon sedam godina nisu naučili abecedu odnosa s međunarodnom zajednicom", zaključuje Višnja Starešina. 270130 MET jan 98