AMERIČKI THE WASH. TIMES 31. I. HOLOKAUST I ŠVICARCI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 31. I. 1998. Švicarci i holokaust "Ovaj je mjesec zaklada Simona Wiesenthala iz Los Angelesa objavila izvješće američkog povjesničara Alana Morrisa Schoma o ponašanju Švicarske prema židovskim izbjeglicama za vrijeme Drugog svjetskog rata. Izvješće tvrdi: 'Švicarsko društvo bilo je duboko prožeto, i često vođeno snažnim antisemitizmom', koji se pokazivao u okrutnoj politici prema židovskim izbjeglicama u švicarskim internacijskim logorima. Tako su židovski internirci bili podvrgnuti surovim uvjetima: bili su prisiljavani raditi za malo ili ništa; često im je bio uskraćen liječnički tretman te su bili zatvoreni iza žičane ograde. Ukoliko bi pokušali pobjeći, riskirali su da budu vraćeni Gestapu. U razgovoru s L.A Timesom, g. Schom primjećuje: 'Švicarci su se postavili zaista sadistički. Oni su željeli povrijediti Židove - namjerno ih povrijediti.' Zaista, teško je čitati to izviješće bez da pomislite: Švicarci podsjećaju na naciste. Možda ti internacijski logori nisu bili previše različiti od Auschwitza ili Buchenwalda? Potrebno je provjeriti činjenice. Nije baš pošteno staviti Švicarsku pod moralni sitnozor, u pokušaju povezivanja s nacističkom Njemačkom. Ideološki, te su dvije države bile dijametralno suprotne. Švicarska je bila sedamstogodišnja demokracija s dubokim kalvinističkim i ortodoksno katoličkim korijenima, strastveno odana slobodi pojedinca; nacistička je Njemačka bila totalitaran, fašistički poredak, filozofski utemeljen u ateizmu. Sve u svemu, mrzili su jedni druge. Predgovor izviješća obrazlaže kako Švicarci 'nikad nisu dali nacističkoj vladi razloga da se žali.' To također baš i nije istinito. Joseph Goebbels nazvao je Švicarsku 'odvratnom malom državom', u kojoj se 'raspoloženje okrenulo prilično protiv nas.' Adolf Hitler objavio je svoju namjeru da bude 'krvolok Švicaraca', a Operacija Tannenbaum bila je nacistički plan invazije koja bi to omogućila. Na sreću po Švicarsku, koja je predstavljala dom za 20.000 švicarskih Židova te 28.000 židovskih izbjeglica, plan invazije nikad nije proveden u stvarnost, budući da je njemačka obavještajna služba upozorila da bi takav napad bio daleko preskup. Švicarski izbjeglički logori ni na koji način nisu bili usporedivi s nacističkim logorima smrti. Švicarska je vlada nekoliko puta dala objave u kojima odbacuje antisemitizam. Internircima su bila dopuštena dva izlaska tjedno, imali su slobodne vikende, trodnevne odmore svakih šest tjedana te pristup švicarskim sveučilištima. 'Za opće dobro' radili su otprilike 43 sata tjedno - što teško da je pretjerano. Zapravo, svaki švicarski građanin između 16 i 65 godina bio je obvezan na rad, uglavnom obrađivanje zemlje, budući da je Švicarska bila okružena silama Osovine, a bila je uglavnom na rubu gladi. Usprkos nedostatku hrane, Švicarska je, kao zemlja od 4 milijuna ljudi u to vrijeme, pružila azil za 295.000 izbjeglica. Vrijedno je zabilježiti također da švicarska vlada žestoko poriče da je diskriminirala židovske izbjeglice za vrijeme tog kriznog razdoblja. Nitko ne može poreći da su se širom svijeta događali ispadi antisemitizma, niti da Švicarska, poput Sjedinjenih Država, Britanije i svake druge savezničke države, nije odbila tisuće izbjeglica. Ipak, svaki pokušaj povezivanja Švicaraca s nacistima trebao bi početi odgovaranjem na temeljno pitanje: ako su Švicarci bili tako željni 'povrijediti Židove', zašto su tolikom broju njih spasili živote?", pita se uvodničar lista. 020319 MET feb 98