VJESNIK-MARX I HERCEGOVCI-JAJČINOVIĆ-30-1

VJESNIK 30. I. 1998. Marx i Hercegovci Analizirajući utemeljenost stereotipa prisutnog u javnosti "da su 'Hercegovci oteli glavna bogatstva Hrvatske', da im se 'ne može vjerovati', da su primitivni i da imaju 'izgrađenu plemensku solidarnost', te da zapravo 'vladaju Hrvatskom'", a u kontekstu nedavnoga istraživanja lista 'Globus', Milan Jajčinović, uz ostalo, piše: "Gotovo je nedvojbeno da u dijelu onoga što se uobičajeno zove javnošću već pet-šest godina postoji neraspoloženje prema Hercegovcima, odnosno onima koji se doživljavaju Hercegovcima. Negativan stav prema Hercegovcima, čini se počinje kada su neki od njih krenuli u 'rat za pretvorbu'. Kako je kolektivna pamet uvijek površna, tako je brzo počela zaboravljati one hercegovačke mladiće koji su među prvima odlazili braniti Vukovar, koji su se dolazili boriti za Hrvatsku, a sve više se buniti protiv 'ratnika pretvorbe'. S vremenom će upravo takvi - da li uvijek i s razlogom? - postati stigmatizirani kao 'tajkuni', a vrlo brzo početi i sloviti kao jedini predstavnici Hercegovaca. Svi oni pošteni, marni, druželjubivi, nesebični Hercegovci, kakve je svatko od nas znao godinama, kolektivna će pamet početi gurati u svoj stereotip. I kao što u takvim prigodama uvijek biva, i oni će postati sumnjivi, i oni će postati 'Hercegovci'. Uslijed takvog mentalnog preokreta na spomen riječi 'tajkun', prva će asocijacija postati Kutle, Rajić i Todorić (koji se u takvoj simplifikaciji također doživljava 'Hercegovcem'), a ne Jakopec, Čermak i Valentić. Pojam Hercegovac danas više ne obuhvaća samo ljude iz toga kraja. Hercegovac je danas postao metafora za nekoga tko se brzo bogati, tko ima političke veze i teži usponu na društvenoj ljestvici. Zapravo, za ignorantski tip svijesti, koji najviše i proizvodi stereotipe o Hercegovcima, 'Hercegovci' su svi koji vuku podrijetlo iz krša. (...) Da bi netko bio proglašen Hercegovcem, jednom je kriterij da je dotični rođen u Hercegovini, a drugi put da ga se percipira kao Hercegovca?! Tko je zapravo Hercegovac: onaj tko se osjeća Hercegovcem, ili onaj koga se doživljava Hercegovcem? Po čemu su, recimo, Škegro, Tolj i Kutle više Hercegovci nego Zagrepčani? Ili zašto Silvije Degen (rođen u Bjelovaru) može biti Zagrepčanec, a Vinko Grubišić (rođen u Posušju) ne bi mogao? Ili se zapravo želi kazati da su ljude rođene u Hercegovini a odrasle u Zagrebu mentalitetski više oblikovali hercegovački (mahom ruralni) nego zagrebački (urbani) oblici ponašanja? Ako se tvrdi nešto takvo - da je za njihovo hercegovstvo nebitno što su odrasli u Zagrebu, nego da je biti Hercegovac nešto u genima - onda zagovornici takve teze upadaju u istu logičku zamku o 'genetskoj programiranosti' koju su svojedobno napadali kao rasističku. Bude li otklon od Hercegovaca rastao, moguće je da će rasti i broj onih koji se osjećaju jedino Hercegovcima. A prije su se osjećali ne samo Hercegovcima, nego i Zagrepčanima, Slavoncima... Trebaju li se Hercegovci, da bi (opet) bili prihvaćeni poput Židova iz Marxova 'Židovskog pitanja', emancipirati od hercegovstva, od hercegovštine? Sigurno da trebaju, bez obzira popravilo to njihov društveni rejting ili ne. I to od hercegovštine, koja zna biti bahata, bezobzirno širenje, neotesanost i žudnja za pokazivanjem statusnih simbola. Naravno da takve osobine nisu samo hercegovačke niti će odricanje od njih na brzinu popraviti uvriježenu sliku o Hercegovcima. Jer, stereotipi o Hercegovcima vrlo su rezistentni. I nije bez razloga već davno rečeno - da je ono što je puk bez razloga naučio vjerovati teško s razlogom srušiti", piše na kraju Jajčinović. 300219 MET jan 98