DEN HAAG, 21. siječnja (Hina) - Dvojica svjedoka iz Iloka svjedočila su u srijedu pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den Haagu, na suđenju bivšemu vukovorskom gradonačelniku Slavku Dokmanoviću, o progonu hrvatskog stanovništva
iz toga grada na krajnjem istoku Hrvatske u jesen godine 1991.
DEN HAAG, 21. siječnja (Hina) - Dvojica svjedoka iz Iloka
svjedočila su u srijedu pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u
Den Haagu, na suđenju bivšemu vukovorskom gradonačelniku Slavku
Dokmanoviću, o progonu hrvatskog stanovništva iz toga grada na
krajnjem istoku Hrvatske u jesen godine 1991. #L#
Borislav Magovac i Marinko Vladić opisali su stanje u Iloku nakon
što je taj gradić u ljeto 1991. odsječen od općinskog središta
Vukovara i kada se našao potpuno okružen JNA.
Borislav Magovac, koji je radio kao srednjoškolski profesor
marksizma, rekao je da su u Iloku osnovali jedno tijelo koje je
radilo na organizaciji života nakon početka opsade. To je tijelo
osnovalo komisiju za pregovore s predstavnicima susjednih
vojvođanskih općina Šida i Bačke Palanke i s predstavncima JNA.
Magovac, koji je bio član komisije, sudjelovao je na mnogim takvim
sastancima na kojima su pokušali pronaći rješenje za stanovništvo
Iloka. "Predstavnici civilnih vlasti iz Šida i Bačke Palanke i
predstavnici JNA tražili su od nas da predamo oružje koje nismo
imali i da im prepustimo grad", rekao je Magovac. Stanje u Iloku
postalo je neizdrživo. JNA je zatvorila sve prilaze gradu,
nadzirala opskrbu strujom i vodom, a broj stanovništva se
udvostručio nakon dolaska prognanih Hrvata iz Tovarnika,
Šarengrada, Bapske i Lovasa, sela koja leže na cesti Vukovar-Ilok.
Iz smjera Vukovara svakodnevno su se čule snažne detonacije pa se
napad na Ilok mogao očekivati svakog trenutka, rekao je svjedok. U
takvoj situaciji predstavnici Iloka bili su prisiljeni, između
ostalog i zbog pritiska europskih promatrača, potpisati sporazum o
napuštanju grada, s tim da je JNA jamčila sigurnost prolaska do
slobodnoga hrvatskog područja. Sporazum je potpisan 26. listopada
1991., a 27. listopada krenuo je konvoj s više od 10.000 civila.
Na posljednjem sastanku prije odlaska Magovac je vidio optuženog
Dokmanovića u maskirnoj odori i upitao ga: "Što sam skrivio da mi se
sve ovo događa?" "Ne znam, ali ja ću kao predsjednik općine
formirati narodne sudove koji će svakome presuditi", odgovorio je
Dokmanović, prema iskazu svjedoka.
Dokmanović je nakon prvih višestranačkih izbora izabran za
vukovarskoga gradonačelnika, ali je nakon početka srpske pobune
hrvatska Vlada u lipnju 1991. raspustila općinsku skupštinu u
Vukovaru i postavila povjerenika Marina Vidića-Bilog. Međutim,
Dokmanovića su Srbi i dalje smatrali gradonačelnikom i on se
izjašnjavao kao predsjednik "srpske općine Vukovar".
Drugi svjedok Marinko Vladić, diplomirani agronom iz Iloka,
također je vidio Dokmanovića u maskirnoj odori. Kada je krenuo
konvoj iz Iloka, JNA je kontrolirala svako vozilo koje se kretalo.
Jedan oficir JNA zaustavio je Vladića i rekao mu da može nastaviti
put, ali bez automobila, koji je bio vlasništvo tvrtke u kojoj je
radio. Vladić je tada u blizini vidio Dokmanovića i zatražio od
njega da mu pomogne, što je Dokmanović odbio učiniti.
Dokmanovićev odvjetnik Toma Fila je u protuispitivanju nastojao
pokazati da njegov branjenik u to vrijeme nije bio gradonačelnik,
inzistirajući na tome da je općinska skupština prije raspuštena. Na
pitanje odvjetnika File je li konvoj sigurno prošao preko Vojvodine
do slobodnoga hrvatskog područja, Vladić je odgovorio da on osobno
nije imao problema, ali da je 30 ljudi izvučeno iz konvoja i
odvedeno u logore u Srbiji.
Tužitelji terete Dokmanovića da je odgovoran za planiranje,
poticanje i izvršenje zločina na Ovčari, kada je ubijeno 200 ljudi
odvedenih nakon pada Vukovara. Tužiteljstvo nastoji dokazati da je
on, unatoč tome što je hrvatska Vlada raspustila općinsku
skupštinu, i dalje obnašao najvišu civilnu vlast, koju su tamošnji
Srbi priznavali.
Suđenje Dokmanoviću prekinuto je u srijedu i nastavlja se 2.
velječe.
(Hina) sv br
211445 MET jan 98