BRITANSKI GUARDIAN 22. I. ŠPIJUNI

VELIKA BRITANIJA THE GUARDIAN 22. I. 1998. Zašto je Britanija izbacila 105 sovjetskih agenata "Tajni papiri koji će danas biti otvoreni u dosad neviđenom očitovanju otvorenosti, govore kako su MI5 i MI6 1971. uvjerili vladu da izbaci 105 sovjetskih špijuna. To je bio najdramatičniji puč protiv KGB-a", piše Richard Norton - Taylor. "Dokumenti otkrivaju da je MI5 godinama upozoravao ministarstvo vanjskih poslova na sve veći broj sovjetskih obavještajaca koji aktivno djeluju u Britaniji. Njihove su mete, prema MI5-u, bili dužnosnici ministarstva vanjskih poslova i ministarstva obrane, Concorde, nuklearna energija i računalni projekti. Sir Martin Furnival Jones, tadašnji čelnik MI5, tvrdio da je postoje dokazi o sovjetskom prodiranju u laburističku stranku. On je visokim dužnosnicima ministarstva vanjskih poslova tad rekao da je 'teško reći točno koliko je štete učinjeno' ali da su 'barem 30 ili 40 sovjetskih obavještajnih službenika u ovoj državi zapravo tajni agenti u vladi ili industriji'. Dokumenti bilježe da se 'C. složio' - misli se na čelnika MI6-a, Sir Johna Rennieja. Nisu svi bili za poduzimanje drastičnih poteza. Sir Duncan Wilson, britanski veleposlanik u Moskvi, kojem je bila draža kulturna diplomacija (razmjena orkestara, primjerice), upozorio je da se to možda neće isplatiti. Također je rekao da bi britanski europski partneri 'pozdravili prvoklasnu svađu između nas i Rusa. 'George Walden, kasnije torijevski zastupnik, no tada mlađi diplomat ministarstva vanjskih poslova, nije imao takvih sumnji. 'KGB je tad došao do točke kad ih više nije bilo briga što mi mislimo', izjavio je on jučer. 'Oni su znali da mi znamo, ali da se ne usudimo ništa poduzeti.' On je opisao izbacivanje kao prekretnicu u anglo - sovjetskim odnosima. Gospodin Alec Douglas Home, tada ministar vanjskih poslova, rekao je premijeru Edwardu Heathu da je MI5 prepoznao barem 120 sovjetskih obavještajnih djelatnika u Britaniji te da bi njihov ukupni broj mogao iznositi čak 200 ljudi. 'To je više nego što sigurnosna služba može obuzdati', izjavio je on. On je ukazao da je u Britaniji bilo 517 akreditiranih sovjetskih dužnosnika, što je bio veći broj nego što je ijedna druga zemlja zapadne Europe imala. Ministri, a posebice g. Heath, bili su zabrinuti zbog britanske ranjivosti na reperkusije; radi se o onom što je Sir Denis Greehhill, čelnik ministarstva vanjskih poslova, nazivao 'općenitim zvjerstvom' Sovjetskog Saveza. No tajnik kabineta Sir Burke Trend sugerirao je da bi se ministre moglo uvjeriti 'obrazloženjem da je sadašnje stanje do neke mjere ostavština posljednje (laburističke) vlade'. MI5 je raspalio Oleg Lyalin, dužnosnik KGB-a u sovjetskoj trgovinskoj misiji u Highgateu u sjevernom Londonu, koji je prešao na drugu stranu nakon što je uhićen zbog vožnje u pijanom stanju. On je izjavio da je KGB u Britaniji planirao sabotažu velikih razmjera, iako je gotovo sigurno da su njegove tvrdnje bile pretjerane. Operacija (ne baš suptilnog tajnog imena) Stopalo odgađana je do 24. rujna 1971., nakon završavanja delikatnih razgovora o Berlinu. Kremlj je, iznenađen odlukom, odgovorio izbacivanjem 18 Britanaca (članova osoblja britanskog veleposlanstva i poslovnih ljudi) iz Rusije. Dva mjeseca kasnije, novi veleposlanik u Moskvi Sir John Kilick, pitao se 'je li KBG, usprkos svim izvorima i učinkovitosti, poludio? Postavljam to pitanje, budući da imam snažan osjećaj da mora da su izuzetno ljuti i frustrirani što se sovjetska vlada nije osvetila na nama onako kako su to oni izgleda željeli.' On se također zapitao o vladinoj operaciji 'čišćenja': neki poznati sovjetski agenti nisu izbačeni. Bilo bi korisnije, rekao je, imati 'manji broj poznatih agenata (u Londonu), umjesto ljudi koje ne možemo prepoznati.' Dvije godine prije toga, laburistička se vlada složila da razmjeni Krogere, sovjetske špijune osuđene 1961. na 20 godina zatvora, za Geralda Brookea, Britanca uhićenog u Moskvi 1965. zbog širenja 'antisovjetske' propagande. Odluka je bila postignuta na temelju humanosti - Moskva je Brookeu prijetila oštrijom kaznom - no ne bez rasprave. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova James Callaghan bio je protiv dogovora. 'Bio sam protiv, budući da nisam mislio da je to poštena razmjena', izjavio je on jučer. 'Broooke je bio nevin čovjek. To je bila ucjena.'" Novinar zaključuje da se otvaranje dokumenata smatra velikim korakom prema otvorenijoj vladi. 230300 MET jan 98