AMERIČKI HERALD O AZIJI MARTIN LEE 21. I.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. I. 1998. Gospodarska kriza dokazuje da Aziji treba demokracija "Philip Tose, predsjednik do prošlog tjedna najveće azijske ulagačke banke izvan Japana, bio je jedan od najvećih obožavatelja onog što je kasnije postalo poznato kao 'azijske vrijednosti.' Godine 1992., jedne od godina prosperiteta, g. Tose je hvalio vrline 'snažne vlade - neki bi ju nazvali diktaturom' koja je omogućavala 'mnogo bolji gospodarski rast.' Njegova banka smještena u Hong Kongu, Peregrine Investments HOldings Ltd., 12-og je siječnja bankrotirala, budući da je previše uložila u jednu od tih snažnih vlada: indonežansku", piše predsjednik Demokratske stranke Hong Konga Martin Lee. "Nije samo on bio sklon nereprezentativnim vladama cijenjenim zbog njihove 'učinkovitosti'. Drugi istaknuti azijski i zapadni poslovni čelnici dijelili su njegovo oduševljenje autoritarnim zemljama poput Indonezije i Kine te se rugali 'neučinkovitosti' demokracija poput Indije i Filipina. Nije slučajno da Indonezija sad najviše pati od azijske financijske gripe. Što su uzroci te bolesti? Despotska vlast koja je naučila unovčiti svoj apsolutni politički nadzor, ulagači koji su se oslanjali na privilegije umjesto na tržišne sile te nedostatak odgovornosti i razumnih financijskih kontrola. Prošli tjedan, pod pritiskom MMF-a, predsjednik Suharto na posljetku se složio s gospodarskim reformama, uključujući i onesposobljavanje monopola koje nadziru njegovi prijatelji i obitelj. Nadajmo se da će gospodarske procjene te katastrofalni put Indonezije doprinjeti napuštanju mita o 'azijskim vrijednostima': mita po kojem su demokracija i ljudska prava 'zapadnjačke' zamisli štetne kako Aziji, tako i gospodarskom rastu. Sad diljem Azije ljudi sve više uviđaju prednosti otvorene i odgovorne vlade te ju počinju zahtijevati. Zemlje koje su najbolje prebrodile azijsku financijsku buru demokratske su; to su Tajvan, Filipini i Japan. A one države koje su u procesu oporavka (uključujući Južnu Koreju i Tajland), počele su se oporavljati tek odbacivanjem svojih bivših, korumpiranih režima putem demokratskih procesa. Prva pouka azijske krize jest da vlada koja nije dužna odgovarati svom narodu za svoje poteze vjerojatno neće imati otvorena tržišta, niti institucije koje su potrebne kako bi se nametnula disciplina kojom se svladavaju financijske krize. Druga je pouka da guanxi, ili veze, nikad nisu nadomjestak za vladavinu zakona. Zašto je šokantno otkriti da je vlast u Indoneziji, Tajlandu i Kini iskoristila bogatstvo, koje su stvorila inozemna ulaganja i njihovi vlastiti ljudi, kako bi napunila vlastite džepove? Za Zapad je važno da od azijskih autokratskih vlasti ne traži samo gospodarsko restrukturiranje, već također i znatnu političku reformu. Neuspjeh u dijagnosticiranju potrebe za demokratskom i odgovornom vladom donijet će samo još više gospodarske bijede." 220211 MET jan 98