HERALD- 10. - 11. I.- KOMENTIRA AZIJSKI FINANC. SLOM

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 10. - 11. I. 1998. Financijska zajednica također je pridonijela neredu "Priče o korupciji u Južnoj Koreji,lošem upravljanju u Indoneziji i tajlandskim pravnim smicalicama razvijaju se kako bi se objasnilo iznenadno posrtanje azijskih gospodarstava. Većina tih priča zvuči istinito i objašnjava mnogo. No ima još toga", piše Jim Hoagland."Te priče ne objašnjavaju ovu središnju činjenicu: azijska financijska kriza ne bira žrtve. Ona je razorila ambicije i riznicu industrijske demokracije koju su izgradili disciplinirani i homogeni stanovnici Južne Koreje jednako lako kao što je sravnila indonezijsku autokraciju bogatu naftom, u kojoj vladaju društvene i rasne napetosti. Svjetski financijski čudotvorci rade na stvaranju i prepravljanju paketa za spašavanje Azije. Ti su paketi opterećeni uvjetima te potpuno utemeljeni na ispravljanju azijskih grešaka. Čudotvorci, čini se, razmišljaju više poput Bruta nego poput Kasija, tražeći greške u zvijezdama umjesto pred svojim kućnim vratima. No oni bi se trebali zapitati je li sam međunarodni financijski sustav ikako pridonio tom gospodarskom rasulu. Poticaj azijskoj krizi, kao i meksičkoj 1994., bio je zapravo vanjski. (...) Na posljetku je postalo jasno da dužnička poduzeća i vlade nemaju dovoljno dolara da isplate svakog tko drži priznanicu. Nitko nije želio biti zadnja budala. Krediti su isparili preko noći, a u srpnju je financijsko krdo počelo glavom bez obzira napuštati financijska tržišta, gazeći u žurbi nacionalna gospodarstva i ugrožavajući izglede ulagača da dobiju punu otplatu. Relativno je lako prepoznati materijalne uzroke ovog obrasca uništavalačkog financijskog ponašanja. Pohlepni azijski političari i njihovi saveznici iskoristili su lijenost institucijskih ulagača i posuđivača iz inozemstva. Inozemni su ulagači i posuđivači ropski slijedili kreditne procjene agencija koje su se pokazale loše opremljenima za procjenjivanje današnjih brdovitih, često skrivenih inozemnih korporacijskih dugova. Menadžeri fondova su, pod pritiskom formule zahtjeva Wall Streeta da ulože fiksne količine u 'tržišta u razvoju', povjerili svoj sud (...) pretjerano optimističnim, koristoljubivim procjenama MMF-a ili Azijske banke za razvoj. To je psihološka dimenzija krize koju treba razumjeti. Golemo pritjecanje kapitala stvorilo je u mozgovima ulagača financijsku Aziju koja se nije podudarala s nacionalnim uvjetima i političkom strukturom država u koje se novac slijevao. Azija je postala El Dorado. Svjetska je banka tu sliku blagoslovila izvješćem s kraja 1994. o 'gospodarskom čudu istočne Azije', u kojem velikodušno hvali države (sad napadane) velikim financijskim klišejom našeg vremena: Azija pravilno shvaća temeljna načela. Nije stvar u tome da su stručnjaci pogrešno shvatili ta načela. Stvar je u tome da etikete češće zamute stvari, a rjeđe ih rasvijetle te im ne treba vjerovati. 'Globalizacija' je postala lagana etiketa za zamršeni proces koji je stvorio 'azijsko čudo.' Ulagači, dužnosnici, novinari i drugi prestali su razmišljati o nejednolikim, pomiješanim pojedinačnim slučajevima koje je Čudo opisivalo te su ih pobacali na istu hrpu, nazivajući ih tigrovima ili drugim slikovitim metaforama. Bilo je lakše staviti ih u isti koš nego promisliti. A takve etikete pomogle su da se prikriju veliki profiti koje su požnjeli financijski menadžeri. Godinama je takvo razmišljanje i ulaganje navodilo banke usredotočene na novac, menadžere mirovinskog fonda i agencije za procjenu kredita u Sjedinjenim Državama, Japanu i drugdje, da previde očite znakove korupcije, lošeg upravljanja i pravnih smicalica među njihovim posuđivačima. Ruski političari i njihovi saveznici promatrali su sustav Južne Koreje i vidjeli model za gospodarsku pljačku, koji su se nadali primijeniti. Azijsko čudo kao gospodarski model i objašnjenje bilo je djelomično tlapnja, djelomično prijevara, ovisno o ciljevima promatrača. Sad je jasno da su mnogi žitelji Južne Koreje, Tajlanda i Indonezije uzeli novac i pobjegli. Njihovi sugrađani morat će to platiti strogošću, nezaposlenošću i bankrotima koje će donijeti MMF-ovi uvjeti za nove kredite. No MMF i snaga koja ju vodi u ovoj krizi, američko ministarstvo financija, svojim žmirenjem riskiraju izgradnju vihora neraspoloženja. Njihovi planovi za oporavak nameću drakonske uvjete za azijske dužničke države, no ne nude niti ne zahtijevaju reforme u obrascima međunarodnih ulaganja i posuđivanja koji su pridonijeli krizi. Čudotvorci moraju izravno i jasno istaknuti pogrešku međunarodne financijske zajednice, a ne samo sa zakašnjenjem pričati o azijskim greškama." 120224 MET jan 98