DIE WELT - STROEHM - 17. I.

NJEMAČKA DIE WELT 17. 1. 1997. Nemirna vremena između Dunava, Save i Drave Poslije vraćanja istočne Slavonije Hrvatska prvi put od 1991. ima nadzor nad cijelim područjem države. Povijesna činjenica - ni manje ali ni više: nepovjerenje između Hrvata i Srba još ne daje nadu za mnoga zajedništva u svakodnevici. Kad hrvatsko-slavonski folklorni ansambl stiže na pozornicu, prolama se snažan pljesak. Plješće dakako samo jedan dio općinstva - Srbi se suzdržavaju. Kad se zatim predstavlja hrvatska narodna pjesma s aktualnim tekstom, oduševljenju Hrvata nema kraja. 'Da bi Dunav ostao u našoj himni', kaže tekst, 'naši su mladići žrtvovali svoju krv i svoj život za hrvatski Vukovar.' Dunav kojeg zajedno s rijekama Savom i Dravom spominju u refrenu, tu je kod Vukovara istočna granica Hrvatske. Na drugoj strani leži Srbija, točnije rečeno pokrajina Vojvodina. 15. siječnja svršio je mandat UN-a za istočnu Slavoniju, Hrvatska sada ima punu suverenost u onim područjima koje je 1991. godine osvojila srpsko- jugoslavenska vojska. U kino-dvorani Borovog naselja, predgrađa razorenog grada Vukovara, održana je svečanost u prigodi vraćanja tog područja Hrvatskoj. Šef hrvatskog predsjedničkog ureda Hrvoje Šarinić podsjeća da je propao san srpskih osvajača o 'velikoj Srbiji' s priključenjem hrvatskih područja. Ali u istom dahu čovjek koji je zastupao Hrvate kao pregovarač u najzamršenijim razgovorima o vraćanju, kaže: 'Hrvatska nije željela reintegrirati samo teritorij nego i stanovništvo.' Podsjeća na zahtjev kojeg je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman uputio 'mjesnim Srbima': da sudjeluju u hrvatskom životu kao lojalni državljani. Potrebno je više milijardi dolara da bi se ponovno izgradio Vukovar i okolica. Treba ukloniti dva milijuna mina. U kino-dvorani pred hrvatskim vrhovnim političarima i visokim dužnosnicima UN-a kao i časnicima međunarodnih snaga UNTAES-a, prvi put nastupa jedan srpski folklorni ansambl - ali u nošnjama iz Šumadije, udaljenog šumovitog predjela južno od Beograda. Jedna hrvatska radijska izvjestiteljica vrti glavom: 'Teško mi je, ali moram se ponovno priviknuti slušati tu glazbu. Ti su ritmovi dolazili iz kola sa zvučnicima kad su nam tu radili pakao.' Vojislav Stanimirović, glasnogovornik 'mjesnih Srba', jedva prikriva svoje razočaranje što je mandat UN-a svršio. Srpsko se stanovništvo nadalo dugotrajnoj nazočnosti Ujedinjenih naroda, kaže. Ono što ne kaže: Srbi su htjeli 'ciparsko rješenje' po kojem bi istočna Slavonija zadržala poseban status. Taj je san sada prošao. Vlada u Zagrebu u svakom je slučaju Srbima u regiji obećala sigurnost. Vani na ulici stoje hrvatski redarstvenici pored redarstvenih službenika UN-a od kojih neki potječu iz Kenije i Indonezije. 'Pa to je groteskno', kaže jedan stariji Hrvat. 'To su zemlje koje ne mogu na kraj s teškim problemima sličnim građanskom ratu - i oni nas trebaju učiti demokraciji i toleranciji?' Drugi Hrvat dodaje: 'Unutra u dvorani upravo svira orkestar belgijske mornarice. A Belgiji i samoj prijeti etnički raspad!' Članovi hrvatske vlade koji su klimatiziranim posebnim vlakom kroz opustošenu zemlju stigli u Vukovar, zadovoljni su i prvoga dana: dosad je novo doba protkelo bez izgrda. Sada misle na nove korake: ministar vanjskih poslova Mate Granić uvjeren je da je slobodan put za daljnje približavanje Hrvatske 'euroatlantskim integracijama'. No nepovjerenje i dalje živi u narodu. Jedan neslužbeni gost svečanosti u Vukovaru drži: 'Nekako ćemo se morati složiti sa Srbima. Mi smo na posljetku katolici i već stoga moramo znati praštati'" - izvješćuje Carl Gustaf Stroehm. 200159 MET jan 98