ITALIJA - LA REPUBBLICA O ODNOSIMA BONNA I RIMA- 10. I. 10. I. 98.

10. I. 98. ITALIJA LA REPUBBLICA 10. I. 1998. Hladno između Bonna i Rima "Za odnose između Italije i Njemačke godina 1998. nije mogla gore početi. Iskrcavanje nekoliko stotina Kurda na talijanske obale otkrilo je koliko je duboko uzajamno nerazumijevanje i nepovjerenje. Vraćaju se na površinu najgori stereotipi 'nacionalnog karaktera' dvaju naroda, do granica rasizma. S one strane službenih rasprava i sažetoga diplomatskog dijaloga, dvije zemlje razgovaraju malo i još se manje razumiju. Talijanski mediji prelaze na uzbunu i izjave za unutarnju uporabu bilo kojeg njemačkog političara (poput ministra unutarnjih poslova Kanthera) pretvaraju u 'diktat'. Ti se Nijemci na veliko izruguju talijanskom prihvaćanju Kurda ('topli tuš, čista odjeća i tjestenina 'al dente' s mesnim okruglicama' po 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' od 6. siječnja) ili se prave usporedbe između Italije i Turske ('Po čemu se od Italije razlikuje Turska, temeljena na pravoj pravnoj državi, demokratskoj i gospodarski solidnoj?' pita se 'Sueddeutsche Zeitung' od 20./21. prosinca). Čitajući te i mnoge druge ljepote, postavlja se pitanje čemu je služilo 40 godina Europe. No uvijek je bolje reći stvari u lice nego iza leđa. Za odgovorne osobe, koje su u Italiji i Njemačkoj svjesne važnosti početka rasprave između dva najveća europska partnera u razumnim i uračunljivim granicama, ponovno pojavljivanje talijansko- njemačkih preosjetljivosti moglo bi se pretvoriti u prigodu za bolje razumijevanje. Na stranu licemjerstvo razgovora u nedjelju. I nastojanja da se uđe u glavu onog drugog, a da ne postoji dijalog nego samo dva monologa. Primjerice, bilo bi korisno razjasniti značenje Europe za Nijemce i za Talijane. Jedino je sigurno da ne znači isto (a to manje ili više vrijedi i za sve ostale europske partnere, a još više za one koji namjeravaju ući u klub). Teško je ne dati za pravo našim partnerima preko Alpa kad nas optužuju da Europu držimo instancom kojoj treba povjeriti svladavanje problema koje ne znamo ili ne želimo riješiti sami. Slavna 'vanjska obveza' - znači naše pojašnjenje nezrelosti, paradoksalno proglašeno vrlinom - upravo je to. Čini se da naša vodeća klasa nije probavila činjenicu da je prošlo vrijeme kada smo, zbog strategijskih razloga, mogli računati na našu 'stariju braću', američku i europsku, da će razriješiti čvorove u našoj kući. Što više, nismo shvatili da je u Maastrichtu, a zatim u Amsterdamu, održan pogreb drugoga razreda europske integracije. Kako piše direktor najpoznatijeg njemačkog trusta mozgova Michael Stuermer, 'nacionalne države, uključujući Njemačku, pokazuju otpor; 'sve čvršća unija' iz godina utemeljenja, koju se očekivalo još 1992. u Maastrichtu, praktički je napuštena'. Međutim, mi poslije Amsterdama i dalje zamišljano da živimo u Europi Rima. Što ćemo prije shvatiti da smo iz Europe pravila prešli u Europu odnosa snaga, bit će bolje za nas i za našu međunarodnu vjerodostojnost. Takva nam se Europa ne može sviđati i vjerojatno i ne zaslužuje da se zove Europom. No opasno je nadomjestiti je Europom naših snova. To smo ispitali u konkretnom slučaju Schengena. Sporazum od 14. lipnja 1985. i izvršni protokol od 19. lipnja 1990. protumačeni su na suprotan način u talijanskom i njemačkom javnom mišljenju. Za nas se ponajprije radi o otvaranju unutarnjih granica u Europi, za Nijemce o zatvaranju vanjskih. U okviru Schengena Njemačka i drugi sjevernoeuropski partneri vide Italiju kao prvu crtu zapreke balkanskoj, azijskoj i afričkoj imigraciji. Kad je u Italiji ukidanje nadzora na zrakoplovnim prijelazima s drugim schengenskim zemljama proslavljeno kao priznanje naše potpune pripadnosti Europi, bili smo u nju sasma sigurni. Kad bi se o tome raspravljalo umjesto da se nekoliko stotina očajnika dovodi u histeriju, brzo bi se našlo rješenje. Približavaju se odlučujući tjedni za euro. Vjerojatno ćemo sudjelovati u manje ili više neurotičnim žučljivim raspravama između Italije i Njemačke kao i među drugim partnerima. Bit će to ispit zrelosti. Ili ćemo proći prijevojem između službenih placeba i poluslužbenih domišljatosti, usklađujući odnosne interese, koji su svi također zakoniti, ili ćemo se morati sramiti što više ne razgovaramo s Europom" - piše Lucio Caracciolo. 120228 MET jan 98