NJ 28.XII.-DIE WELT-SREDNJA AZIJA-RUSIJA

NJEMAČKA DIE WELT 28. XII. 1999. Srednja Azija izmiče ruskom dohvatu "Čečenija nije jedino krizno žarište koje angažira rusku energiju. Nakon posljednjega pogrješnog starta u Bajkonuru, tako je odredilo kazahstansko vodstvo pod predsjednikom Nursultanom Nasarbajevim, s kazahstanskog se svemirskoga kolodvora zasad ne smiju dizati ruske protonske rakete. Moglo bi se pomisliti da su to prolazne nesuglasice koje bi se ubrzo mogle ukloniti spretnim pregovaranjem i primjerenom novčanom nadoknadom. No za Rusiju to je puno više. To je upozorenje bivšoj supersili koja čak u svojim strategijskim interesima - među njima su još uvijek svemirski letovi - mora prihvatiti pravo prigovora nekadašnjega vazala. Srednja Azija, 'mekani donji trbuh' imperija, izmiče dohvatu Moskve. Postsovjetska srednja Azija - uz iznimku Tadžikistana koji pripada perzijskom jezičnom prostoru - nastanjena je narodima turskoga jezika - koji su sljedbenici sunitskog vjerskog smjera islama: Kazahstanci, Turkmeni, Uzbeki, Kirgizi. Sa stjecanjem neovisnosti 1991. doživjeli su silovit uspon nacionalne samosvijesti. Svijest o nacionalnim tradicijama praćena je ojačanim islamom, koji se sada opet može nesmetano prakticirati. Jedna od posljedica bio je egzodus milijuna Rusa iz srednje Azije. Karakteristično za četiri od pet srednjoazijskih država je i to da su bivši partijski šefovi bivših sovjetskih republika bez muke skliznuli na predsjedničke položaje. Gdje i danas sjede i provode djelomično opskurnu autoritarnu vladavinu koja tvori mješavinu sovjetskih ostataka i azijatskog vladanja. Oslanjajući se na svoje djelomično važne izvore sirovina, ponajprije se Uzbek Islam Karimov, Turkmenac Sapamurat Nijazov i - manje - Kazahstanac Nursultan Nasarbajev udaljuju od Rusije. Više ne vjeruju u budućnost Zajednice Nezavisnih Država (ZND) u koju su se još 1991. gurali. Izlaze i iz obrambene politike ZND-a. Iznimke su Kirgistan i Tadžikistan. Reformski orijentirani kirgiski šef države Askar Akajev gravitira Moskvi. Kad su mu pobunjenički klanovi otežavali život, mogao se pouzdati u rusku pomoć. Tadžikistan kojim vlada Moskvi odani bivši partijski dužnosnik, poslije svršetka građanskoga rata dobiva strategijsko značenje. Tu gdje o vodstvu zemlje odlučuje ruska nazočnost, još su razmještene ruske postrojbe. Graničari prijelaze prema Afganistanu loše nadziru. U mjeri u kojoj se ponajpije Uzbekistan pokušava etablirati kao regionalna sila i traži povezivanje sa SAD-om, Tadžikistan postaje neprocjenjiva čvrsta točka za ruske interese u srednjoj Aziji. Njima od sloma Sovjetskog Saveza 1991. nisu naštetile samo nove neovisne nacionalne države. Postupnim nestankom supersile i u srednjoazijskoj regiji karte su iznova podijeljene. Počelo je novo izdanje iz XIX. stoljeća poznate 'velike igre' velikih sila za utjecaj i pristup izvorima sirovina u regiji. Ponajprije su zemlje međaši na Kaspijskom moru Kazahstan, Azerbajdžan i Turkmenistan odavno postali loptom velikih i regionalnih sila koje su spoznale enormno strategijsko značenje kaspijskih zaliha nafte i plina za budućnost. Na pragu idućega tisućljeća, osim Rusije, tu su i SAD i Kina. No i Iran i Turska također su u igri. Rusi su tu regiju držali ne samo svojim stražnjim dvorištem, nego i jeftinim dobavljačem sirovina i zaštitnim bedemom od fundamentalističkih utjecaja s juga. Moskva s negodovanjem gleda turske pokušaje da utjecaj Ankare ojača ponovnim oživljavanjem stare zamisli o Turanu, prostoru turskog govornog područja koje seže od Sredozemlja do Jakutije. Dok tom pothvatu nedostaje prodornost zbog manjka gospodarske snage, američki se utjecaj jako povećao. Washington radi na tomu da ubrza odvajanje srednjoazijskih zemalja od Moskve, time što podupire njihove energetske planove. Uvođenje alternativnih transportnih magistrala trebalo bi prekinuti monopol Rusije u izvozu energije. 'SAD zapravo provodi neku vrstu dvostruke politike obuzdavanja Rusije i Irana', rečeno je u jednoj analizi Koerberove zaklade. U to ide forsirana suradnja s bivšim sovjetskim republikama u okviru NATO-ova programa 'Partnerstvo za mir' koje će i u nekadašnje rusko 'stražnje dvorište' unijeti dijelove transatlantske sigurnosne arhitekture. U tijeku proteklih godinu-dvije, u međuvremenu se i Kina preobrazila u glavnog aktera u novoj 'velikoj igri'. Ponajprije je u Kazahstanu Peking gurnuo svoju nogu u vrata. Odnosi s Uzbekistanom, Krigistanom, Tadžikistanom i Turkmenistanom dramatično su prošireni. Kina je osigurala granične sporazume sa srednjoazijskim državama koje graniče s Kinom, izgradila trgovačke i ulagačke odnose. Kao protuuslugu Peking je isposlovao jamstvo da će se srednjoazijske države odreći potpore ujgurskih nacionalista i islamskih fundamentalista, koji kinesku pokrajinu Sinkiang žele napraviti neovisnom državom. Tu se stvara i povezanost s Rusijom. Moskva doduše nije baš vesela zbog kineskih igara u srednjoj Aziji. No u dvojbenim slučajevima Kinezi su tamo ugodniji saveznik s kojim se, unutar šangajske skupine s Kirgizima, Tadžikistancima i Kazahstancima, želi suprotstaviti 'međunarodnom terorizmu'" - izvješćuje Manfred Quiring.