US 8. XII. CSM BUDUĆNOST KAPITAL

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 8. XII. 1999. Lenjin i globalizacija "Predstavnici Svjetske trgovinske organizacije veličaju, a prosvjednici napadaju globalno gospodarstvo. Međutim, obje bi skupine imale koristi od pouka iz povijesti. Ma što se dogodilo, međunarodno tržište današnjice nije nastalo samo od sebe. Ono je namjerno stvoreno. Razumijevanje te činjenice rasvjetljuje i izazove koje svjetsko gospodarstvo donosi, i prijetnje koje se pred njim nalaze", piše Benjamin Schwartz. "Previše ekonomista i poslovnih dužnosnika zanemaruje maksimu povjesničara E. H. Carra: 'Ekonomska znanost pretpostavlja određen politički poredak i ne može se ispravno proučavati u izolaciji od politike.' Iako oni s pravom ističu izuzetan gospodarski rast koji je globalno gospodarstvo stvorilo, oni propuštaju istaknuti jednako izuzetnu moć Amerike, koja je omogućila taj rast. Prije nekoliko godina Pentagon je ustvrdio da je najveće američko postignuće poslije Drugoga svjetskog rata bilo stvaranje 'prema tržištu orijentirane zone mira i prosperiteta, koja obuhvaća dvije trećine zemaljske kugle'. Kako bi shvatili veličinu tog postignuća, trebamo se prisjetiti nekad glasovite rasprave između V. I. Lenjina i Karla Kautskyja (1854. - 1938., njem. političar i publicist, socijaldemokrat i vođa Druge internacionale; kritičar boljševičkog poretka, op. prev.). Lenjin je smatrao da je svaki međunarodni kapitalistički poredak inherentno privremen, jer bi se s vremenom promijenio politički poredak suparničkih država. Dok je Lenjin tvrdio da međunarodni kapitalizam ne može prekoračiti hobbesijansku stvarnost međunarodne politike, Kautsky je tvrdio da su kapitalisti previše racionalni da bi se uništili u krvavim sukobima. Međunarodni sloj prosvijećenih kapitalista, koji shvaćaju da bi međunarodno političko i vojno suparništvo ugrozilo redovite procese svjetskih financija i trgovine, tražio bi umjesto toga mir i slobodnu trgovinu. (...) Kautsky je vjerovao da zajednički interes međunarodne kapitalističke klase određuje međunarodne odnose, dok u Lenjinovoj raščlambi međunarodne odnose pokreće suparništvo između država. Lenjin je tvrdio da između kapitalizma i anarhičnog međunarodnog sustava postoji nepomirljiva proturječnost; Kautsky tu podjelu nije uopće priznavao. Američka vanjska politika u osnovi se temelji na hibridu Lenjinove i Kautskyjeve raščlambe. Ona želi stvoriti ujedinjeno međunarodno kapitalističko društvo koje je Kautsky zamislio. No američki pokušaj izgradnje i očuvanja tog društva određen je stajalištem koji nije daleko od Lenjinova. Washington smatra da američka superiornost, a ne zajednički interes međunarodne gospodarske elite, održava današnje globalno gospodarstvo. Tako Pentagon tvrdi da globalno tržište zahtijeva 'stabilnost' koju samo američko 'vodstvo' može omogućiti. U konačnici se, naravno, Lenjin i američki političari razilaze. Dok je Lenjin smatrao da je svaki međunarodni poredak inherentno prolazan, američki vanjskopolitički stratezi nadaju se trajnom očuvanju međunarodnih odnosa. Od Drugoga svjetskog rata, Sjedinjene Države među naprednim kapitalističkim državama stvaraju novu vrstu međunarodne politike. Te su države prije željele svoja gospodarstva zaštititi od vanjskih utjecaja i povećati svoju nacionalnu moć u odnosu na suparnike. Sad one traže sigurnost kao članice savezničkoga sustava, u kojemu prevladavaju Sjedinjene Države, i gospodarski rast kao sudionice svjetskoga gospodarstva koje su Sjedinjene Države osigurale. Stoga moraju svoja gospodarstva prilagoditi diktatima svjetskih tržišnih tendencija. No na kraju dvadesetoga stoljeća, proturječja globalnoga kapitalizma postaju očita. Najveći uspjesi međunarodnoga gospodarstva izazivaju potencijalno smrtonosne izazove tom gospodarstvu. Upravo kao što je 'rat učinio državu', tako su i besprimjerna autonomija, moć i širenje svjetskoga tržišta upravo onaj izazov koji bi mogao izazvati proširenje državnih sposobnosti i prestiža (što, naravno, priziva sablast totalitarizma). Ukratko, dok globalno gospodarstvo jača, država ga mora podjarmiti ili će ju ono uništiti. Što je još važnije, upravo zato što je kapitalizam dosegnuo svoj najviši stupanj, država protiv njega ima prigodu. Kako globalno gospodarstvo postaje međusobno sve ovisnije, ono postaje i lomnije. Primjerice, tehnologija je najmoćniji motor svjetskoga gospodarskog rasta, ali zahtijeva određenu razinu specijalizacije i veličinu tržišta, koji su mogući samo na integriranom svjetskom tržištu. Ta mreža globalne trgovine, proizvodnje i financija suptilna je - njezina vlakna ostaju utkana u državama, entitetima koje pod uobičajenim okolnostima ne diraju pozivi na komparativnu prednost i globalnu gospodarsku djelotvornost. Na još jedan način, globalno je gospodarstvo možda posijalo sjeme vlastitog uništenja. Problem s globalnim gospodarstvom koje je stvorila Amerika jest da je ono odveć uspješno. Trgovinom, inozemnim ulaganjima, širenjem tehnologije i upravljačke ekspertize, gospodarska se moć raspršila iz Sjedinjenih Država u nova središta rasta. S promjenom međunarodne raspodjele gospodarskih snaga, Pax Amerika neizbježno će biti potkopana. Ako se pretpostavka o 'politici uporabe moći', na kojoj se temelji američka vanjska politika poslije 1945., pokaže ispravnom, tada će se ponovno pojaviti uobičajeni uvjeti međunarodnih odnosa, dok američka superiornost oslabi. Neovisne i kivne države će, u borbi za moć i položaj, iz nužde trgati mrežu integriranoga globalnog gospodarstva. Kapitalizam bi se, barem napredno stanje kapitalizma koje globalno gospodarstvo utjelovljuje, mogao srušiti dok se politički poredak koji ga predstavlja raspada. Iako je carstvo koje je izgradio u ruševinama, a njegova je revolucija izgubila vjerodostojnost, Lenjin bi se mogao posljednji smijati."