NJ 21.XII.-TAZ-REŽIM I OPORBA

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 21. XII. 1999. Svi gledaju prema Moskvi "Srpska oporba morala je priznati novi poraz, režim predsjednika Slobodana Miloševića čvršći je nego ikada od 1996. Nakon što su se predstavnici relevantnih srpskih oporbenih stranaka krajem prošloga tjedna na rubu konferencije G-8 na jedan sat susreli s američkom gđom Albright i njemačkim Joschkom Fischerom, jedan je njezin dio, Savez za promjene, obustavio večernje prosvjede u Beogradu. Prosvjedovalo se od 19. kolovoza. Zamisao je bila da se iznudi prijelazna vlada koja bi raspisala demokratske nove izbore. Drugi, vjerojatno jači oporbeni blok, stranka zvana SPO pod Vukom Draškovićem, od početka je bila drukčijeg mišljenja. Najprije je željela istražiti jesu li mogući izbori pod sadašnjom vladom. Sada je i uvjerena: tako to ne ide. Ipak je i ona tražila da Savez obustavi svoje prosvjede koji su pokretali tako malo ljudi da su režimu služili kao meta izrugivanja. Ako je prosvjed potreban, treba se održati pod vodstvom SPO-a. Tako je kapitulacija Saveza i predsjednika Demokratske stranke Zorana Đinđića, i pobjeda SPO-a, a ne samo srpske vlade. Sada je u Srbiji tražen karizmatski Drašković. Kričav lik. Uvijek je naglašavao da je predvodio velike, za Miloševića doista opasne skupove i pozivao na juriš protiv vlade. To je točno. No nastojao je biti i privremeni potpredsjednik jedne savezne vlade pod Miloševićem. SPO je u međuvremenu utemeljio borbenu organizaciju mladeži pod nazivom 'Sokoli'. U Srbiji se pretpostavlja da bi se mogli pretvoriti u paravojnu skupinu. Za sada se čini kao da se Drašković prestrašio vlastite hrabrosti. Čečenija je daleko od Srbije, no unatoč tomu svi političari u zemlji kao začarani gledaju u smjeru Groznog i ponajprije Moskve. Režimu odani mediji opisuju rat na Kavkazu istim riječima kao ruski, da se radi o terorističkim bandama koje su pod okupacijom držale jedan dio svete Rusije i treba ih ukloniti. Ono malo neovisnih medija ne usuđuju se proturječiti u tom pogledu. Previše usporedba s tragedijom na Kosovu ne može se ne primijetiti. Samo što veliki brat na Istoku drži u ruci nuklearnu toljagu i na svijetu jamačno ne postoji nikakav NATO kojemu bi mogao dopasti šaka. Prošloga je tjedna bio najavljen posjet ruskog ministra obrane maršala Igora Sergejeva Srbiji i Crnoj Gori. Navodno u svojim spisima ima spoznaje tajne službe o nakani Pentagona da se umiješa u Crnoj Gori u korist tamošnjeg predsjednika Đukanovića, koje ne želi uskratiti svojim beogradskim prijateljima. No nije došao, a Srbija kao i Crna Gora natječu se za naklonost budućih vlastodržaca u Kremlju, čije se nakane i osobne naklonosti još ne mogu jasno vidjeti. Zapad, kao već tako često, stiže prekasno. Tone loživoga ulja u okviru programa 'Energija za demokraciju' spektakularno su stigle u Niš i Pirot, gradove u kojima vlada oporba, no ostatak Srbije, ponajprije Beograd, za sada se grije ruskim zemnim plinom. Dolazi preko Mađarske koja se poslije prvotnog oklijevanja nije usudila omesti transport plina koji ne održava samo život nego i režim, jer - NATO tu, EU tamo - i Mađarska je još uvijek upućena na taj izvor energije iz Rusije. U idućem će se stoljeću zacijelo u Srbiji naći put u smjeru demokracije i ljudskih prava, no hoće li to uspjeti već prve, iduće godine, u to trenutno dvoji sve više građana osiromašene, od cijeloga svijeta izolirane zemlje" - piše Ivan Ivanji.