SL 17.12.DELO - DOLANC I "SLOV. ŠUTNJA"

SLOVENIJA DELO 17. XII. 1999. Dolančeva smrt i "slovenska šutnja" Izostanak medijske pažnje i uobičajenih velikih novinskih osmrtnica uz smrt bivšega partijskog čelnika Stane Dolanca možda otkriva nacionalne karakteristike Slovenaca, piše u novinskoj crtici urednik kulturne rubrike Marjan Zlobec. "Umro je Stane Dolanc, veliki slovenski komunist i jamačno čovjek koji je za Sloveniju učinio mnogo u vrijeme kad se to nitko drugi ne bi usudio - konačno otišao je u Beograd na partijsku dužnost jer nikoga drugog nisu mogli nagovoriti. Na sličan je način primio na sebe nezahvalnu dužnost ministra unutarnjih poslova kad je trebalo napraviti mir na Kosovu. Bio je uvjeren da je partijska vlast vječna, odnosno odlučno je dao na znanje da su na vlasti komunisti i da nikad neće biti drukčije. To se sada može razumjeti u sasvim drugom u drukčijem kontekstu, naime ne u smislu da nikad neće biti drukčije u pogledu s vlašću partije nego u vezi sa slovenskim karakterom - mi Slovenci smo kukavice. Šutnja svih njegovih nekadašnjih brojnih sumišljenika, od starih komunista, boraca, policajaca, socijalista, intelektualaca, pa čak i lovaca, nerazumljiva je, ljudski mizerna, osobito zato jer je poznato koliko svojih podobnika je imao. Objavljenim osmrtnicama nešto su hrabrosti pokazali samo Košarkaški savez, grad Hrastnih gdje je rođen i Fakultet društvenih znanosti koji ga je spomenuo samo kao sudionika nastanka "Dolančeva fakulteta", predavača i direktora. Svi drugi kukavički šute kao da bi im se nešto dogodilo objave li osmrtnicu u novinama. Je li to sloboda? Je li to karakter? Je li to ponos? Ne, to je kukavičluk, hipokrizija i potpuna odsutnost ljudskog poštovanja. Nećemo suditi o tome tko je bio Stane Dolanc i što je radio. Ovo je samo konstatacija kakve smo kukavice" - piše Marijan Zlobec.