US 11. XII. NEWD GUTMAN

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 11. XII. 1999. Tuđmanova baština: autonomija, rat "Hrvatska državna televizija objavila je u subotu vijest o smrti Franje Tuđmana, generala koji je postao političar i 1991. odveo malu republiku Hrvatsku u neovisnost, potaknuvši niz ratova koji su dosegli vrhunac u ovogodišnjoj intervenciji NATO-a na Kosovu", piše Roy Gutman. "Vrijeme smrti 77-godišnjeg vođe nije spomenuto u priopćenju. Tuđman je hospitaliziran 1. studenoga, nakon hitne operacije utrobe. Vijest o njegovoj smrti objavljena je u subotu, u dva sata ujutro. 'Preminuo je predsjednik Hrvatske, osnivač neovisne hrvatske države', rekao je televizijski voditelj. Prema Ustavu, predsjednik parlamenta Vlatko Pavletić, koji je 26. studenoga dobio privremene ovlasti, sad će postati hrvatski predsjednik. 'Veliko srce predsjednika Franje Tuđmana prestalo je kucati', rekao je Pavletić za televiziju. Tuđmanu je 1996. dijagnosticiran rak. Činilo se da ga je liječenje pod nadzorom francuske liječničke momčadi ojačalo, da bi zatim početkom ove godine njegovo zdravlje počelo slabiti. Tuđman će biti zapamćen zbog ponovnog uspostavljanja neovisne hrvatske države, nakon gotovo tisuću godina pod tuđom vladavinom. On je osvojio svjetsko priznanje, no tek nakon okrutnoga rata s Miloševićevom Srbijom, u kojemu je umrlo barem 10.000 Hrvata, a 30% njegove zemlje bilo je skoro četiri godine zauzeto. Unatoč svom postignuću, Tuđman je udaljio mnoge svoje zagovornike predugim ostajanjem na položaju; isticanjem vanjskog sjaja, poput tjelesne straže pred palačom, kao u opereti 'Princ student'; kultom ličnosti. U suočenju s optužbama da je njegova vlada preplavljena nepotizmom, Tuđman se služio državnim medijima kako bi porazio neprijatelje. On je podizao tužbe protiv neovisnih novinara koji su ga se usudili kritizirati, a manipulirao je sudskim sustavom da pojača svoju moć. U bivšoj Jugoslaviji Tuđmana se baš neće sjećati sa simpatijama, zbog obnavljanja hrvatskog nacionalizma, uključujući njegov oštar tretman srpske manjine. Tuđman je u sporazumu s Miloševićem podupirao komadanje Bosne i Hercegovine, upravo u času kad je tražio međunarodne simpatije i potporu za svoju zemlju, koju je Srbija tada već zauzela. Tuđman se rodio u svibnju 1922. u srednjem Zagorju. Bio je složena osoba; sa 19. godina, priključio se komunističkim partizanima pod vodstvom Josipa Broza Tita, dugogodišnjega jugoslavenskog vođe. Nakon Drugoga svjetskog rata, Tuđman je upisao vojnu akademiju i postao najmlađi jugoslavenski general. Vojsku je napustio s 38 godina da bi izgradio akademsku karijeru. Doktorirao je iz povijesti, a njegova su mu djela donijela odobravanje kod kuće, ali su u inozemstvu bila prijeporna: posebno njegova revizionistička povijest aktivnosti fašističke ustaške države koja je vladala Hrvatskom tijekom Drugoga svjetskog rata. Tuđman je bio važan igrač u sudbonosnim odlukama koje su promijenile povijest Balkana nakon 1991. U ožujku te godine, on se tajno sastao s Miloševićem u lovačkoj kući pokojnoga Tita, u Karađorđevu, u sjevernoj Srbiji. Tamo se, prema hrvatskim izvorima, Tuđman složio da bi u svakom budućem sukobu zbog Jugoslavije, Hrvatska i Srbija razdijelile Bosnu i Hercegovinu, u kojoj je živjelo oko 44% Muslimana, 33% Srba i 17% Hrvata. Sva su tri naroda Slaveni, ali Hrvati su uglavnom rimokatolici, a Srbi pravoslavci. Dogovor je pomogao da dođe do rata triju strana u Bosni, kao i gotovo potpunog razaranja muslimanskih dijelova Bosne. Tuđmanova odluka da u lipnju 1991. objavi neovisnost Hrvatske u to se vrijeme činila strašno lošom prosudbom jer, za razliku od susjedne Slovenije, koja je bila dobro pripremljena s uvježbanom i naoružanom teritorijalnom obranom, Hrvatska se nije bila kadra braniti od neizbježnoga napada jugoslavenske vojske. Rat protiv Slovenije trajao je samo desetak dana, dok Milošević nije naredio da se stane. No Hrvatska se našla u sukobu protiv jugoslavenske vojske, koja je prisvojila golem dio teritorija, tvrdeći da to radi kako bi zaštitila tamošnje Srbe. Kad je grad Vukovar stigao pod paljbu merzera i topništva, Tuđman nije mnogo govorio. Sukob je trajao do siječnja 1992. kad je Tuđman prihvatio UN-ove mirovne snage, koje su manje-više samo promatrale kako Srbi preuzimaju nadzor nad hrvatskim teritorijem, protjeruju stanovništvo i uništavaju gradove, sela i privatno vlasništvo. Od tada do ljeta 1995., Tuđman je izgradio hrvatsku vojsku, i u nizu iznenadnih i blistavih kampanja, ponovno preuzeo nadzor nad hrvatskim teritorijem. Ovaj put bježalo je više od 100.000 pripadnika srpskog naroda, koji je stoljećima živio u području. Miloševićeve vojne i policijske snage odlučile su ne pokazati svoju snagu. Ništa nije toliko uprljalo Tuđmanov ugled kao njegova stajališta prema Bosni. Tri mjeseca nakon hrvatskoga prestanka paljbe, Bosna i Hercegovina postala je neovisna država, uvelike zato što nesprska manjina nije vidjela budućnost u kljastom jugoslavenskom savezu kojim dominira Milošević. Jugoslavenska je vojska, uz pomoć pripadnika srpskih paravojnih postrojba i prethodno organiziranih vojnih snaga bosanskih Srba, pokrenula napad i u nekoliko mjeseci zgrabila više od polovice teritorija, u međuvremenu stvarajući mehanizam 'etničkog čišćenja' - koncentracijske logore i logore za silovanje - i uništavajući nesrpska sela i gradove. Potaknut hrabrenjem čvrstorukaškog ministra obrane Gojka Šuška, Tuđman je podupro ekstremne čvrstorukaške elemente među bosanskim Hrvatima i čak poslao u područje časnike i vojnike hrvatske vojske, koji su zatim otvorili drugu bojišnicu protiv bosanske vlade. Neko vrijeme tijekom 1993., postojala je velika mogućnost da srpsko opkoljavanje prema istoku, jugu i sjeveru, zajedno s drugom bojišnicom bosanskih Hrvata, zaguši i potpuno uništi bosanske Muslimane kao europski narod. No Sjedinjene su Države, po uputama američkoga veleposlanika u Zagrebu Petera Galbraitha, stvorile strategiju dokončavanja 'drugog rata' i izgradile neudoban savez Muslimana i Hrvata koji traje do današnjeg dana. Tuđman nije napustio svoj san o komadanju Bosne. U svibnju 1995., za objedom u Londonu, on je na zahtjev britanskoga političara Paddyja Ashdowna nacrtao zemljovid Bosne. Kao što je Ashdown kasnije posvjedočio pred haaškim sudom, bio je to krug kojim je prolazila crta u obliku slova S. Sa zapadne je strane, rekao je Tuđman, Hrvatska, s istočne Srbija. Na pitanje o budućnosti Bosne i bosanskih Muslimana, Tuđman je odgovorio da bi Muslimani postali 'sporedan dio hrvatske države'. On je rekao da su Muslimani 'samo Srbi i Hrvati koji se nisu bili kadri suprotstaviti Turcima za vrijeme Otomanskoga Carstva', pripovjedao je Ashdown. Tuđman je govorio i o bosanskom predsjedniku Aliji Izetbegoviću, umjerenom Muslimanu, kao o 'fundamentalistu', 'Alžircu' i 'Arapinu'. No, prema Ashdownu, Tuđman je pokazivao veće poštovanje kad je govorio o Miloševiću, spomenuvši da je on 'jedan od nas' i da se s njim mnogo lakše dogovoriti. Tuđman je iza sebe ostavio ženu Ankicu, kćer i dva sina. Informacije o pokopu nisu bile odmah pristupačne."