ES MUNDO 12.12. TITOV OŠTEĆEN PUZZLE

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 12. XII. 1999. Titov oštećeni puzzle "Smrt i sprovod predsjednika Tuđmana pronalaze svoje mjesto na balkanskoj pozornici dok Kosovo slavi šest mjeseci slobode. Pretvorena u djeliće Titova patriotskoga puzzlea, druga republika nevjerna Miloševiću i egzorcističko slijepo crijevo NATO-a, pokazuju da ravnotežu u Jugoslaviji i dalje narušavaju vječni nacionalistički ispadi, sablast rata i političke proturječnosti. Nitko ne zna kojim će putem krenuti hrvatsko siroče, a nepoznanica ostaje i crnogorska militantnost u Slobinu propalom planu. Dok OESS saziva prve kosovske izbore - za jesen? - albanski narod izabire makedonskog predsjednika, obnavlja lice Tirane i postaje ključem balkanske stabilnosti", piše Ruben Amon. "Hrvatska. Parlamentarni izbori 3. siječnja morali bi dati manevarski prostor alternativnom diskursu oporbe. Točno je da inertnost sprovoda donosi određeni izborni oportunizam ukočenoj patrijarhovoj stranci (HDZ), ali socijaldemokratski čelnici mogli bi iskoristiti karizmatsku neprisutnost Franje Tuđmana i razbiti nepotizam, demokratska ograničenja, autoritarnost, nemilosrdan progon manjina, nezaposlenost, nadzor nad medijima, utjecaj Hercegovine, imunitet ratnih zločinaca, političko upletanje mafije... Ostvarile se ili ne prognoze o pobjedi socijaldemokrata, privremeni predsjednik Vlatko Pavletić mogao bi iskoristiti mali izborni prostor i dovesti vlast pod znak HDZ-a ili pretvoriti Hrvatsku u efimeran model institucionalne bipolarnosti. Kad završe izbori 3. siječnja, Pavletić, koji je zbog okolnosti naslijedio Tuđmana, ima 60 dana vremena za određivanje konačnog datuma predsjedničkih izbora. 'Duša oca domovine je prisutna', rekao je jučer kako bi navijestio vlastitu kandidaturu." U nastavku Amon piše o Kosovu, Crnoj Gori i Albaniji: "Kaotična uprava UN-a na Kosovu objašnjava odgodu prvih slobodnih izbora. (...) Kosovski listovi spekuliraju s mogućnošću kandidature Rugove, Vetona Surroia i Hashima Thacija, dok međunarodna hijerarhija raspravlja o preporučljivijem političkom modelu. Kad je odbačena mogućnost neovisnosti i kad je došlo u pitanje teritorijalno odvajanje, Bill Clinton se u Prištini prije 15 dana zauzimao za kvalitete protektorata bez određenih vremenskih granica. Time se objašnjava to što je američka vojska na Kosovu stvorila najveću vojnu bazu poslije Vijetnama. I time se objašnjava živost američkih investitora. Jer namjeravaju ostati. Crna Gora. Njemački ministar vanjskih poslova preporučio je Crnoj Gori militantnost u jugoslavenskoj federaciji. A to čini u trenutku kad je podgorička vlada prihvatila njemačku marku kao zakonitu valutu. Riječ je o tome da se zemlju poštedi jugoslavenskoga dinara, ali i da se stekne viši stupanj neovisnosti na putu prema stvarnom secesionističkom referendumu. Građani Crne Gore stekli su viši rang od sunarodnjaka u federaciji (novi status državljanstva već je prihvaćen). A Milošević je razmjestio tenkove i vojnike u Podgorici kako bi izbjegao da Crna Gora započne civilne letove. Nema neovisnosti bez rata. Velika Albanija. Albanski narod vraća se na mjesto protagonista u novoj balkanskoj strukturi. Dobio je rat na Kosovu, pretvorio Tiranu u poprište obnove i nedavno je dao Borisu Trajkovskom dovoljnu potporu na makedonskim izborima da mu zajamči mjesto predsjednika. Bez obzira na to je li u pitanju cikličko kretanje povijesti ili odgovor na Miloševićevo zlostavljanje, crvena zastava s orlom ponosno se vijori na jugu Balkana u korist više ili manje nevjerojatne političke hipoteze: velika Albanija, ili, teritorijalna suprotnost Kosova, Albanije i Makedonije na putu prema antijugoslavenskoj federaciji."