IT-7. XII. STAMPA-TURSKA

ITALIJA LA STAMPA 7. XII. 1999. Tursko odmrzavanje "Vrlo je vjerojatno da će za nekoliko dana, na skupu na vrhu u Helsinkiju, Europska unija povući pljusku koju je Ankari dala 1997., i Turskoj dati status kandidata za primanje u EU. Biti 'kandidat' bitno je različito od biti 'član', i da nije tako, u Bruxellesu i Strasbourgu ne bi se našao nijedan luđak koji bi se usudio natjerati nas da progutamo, kao već prihvaćeni dio Europe, zemlju gdje je mučenje svakodnevna praksa, ljudska prava možebitna opcija u rukama policije i vojske, a cenzura tiska i slobode mišljenja ustavno priznata ovlast. No pitanje na koje treba odgovoriti, koje vrijedi za Peking, ali bi trebalo vrijediti i za Kubu i Ankaru, jest je li za pomoć zemljama s manjkom demokracije korisnije isključivanje ili pružena ruka. Sjever Europe ima mnogo dvojba, a jug međutim, uključujući Grčku, ustrajava na davanju prilike Ecevitu. Koji je uvelike uvjetovan svojim saveznicima u vladi, fašistoidnim Sivim vukovima, ali čvrsto vjeruje u 'europsku sudbinu' svoje zemlje. Politički signali ostaju proturječni: dok Ankara s jedne strane iskače u planu potvrđivanja smrtne kazne Ocalanu, s druge Sami Salcuck (glavni tužitelj kemalističke republike) u lice je predsjedniku Demirelu, premijeru Ecevitu i turskom glavnom stožeru sasuo izrazito oštru kritiku, koju su svi saslušali pognute glave: 'Naš ustav, rođen iz vlasti vojnih snaga osamdesetih godina, nema gotovo nikakvu legitimnost'. Nešto se, sve u svemu, pokreće na obali Bospora, a Europa bi loše napravila kada to ne bi uočila (blindirajući najoštrijim uvjetima poštivanje kriterija iz Kopenhagena: demokracija, ljudska prava, tržišno gospodarstvo). No krivo bi postupila jer bi i još jednom zakasnila s političkom odlukom koja se uobličuje više zbog američkoga pritiska nego poradi svjesne europske strategije. Potres u Turskoj je zasigurno pokrenuo odmrzavanje između Atene i Ankare, no odlučniju su dinamiku nametnuli Clinton i Albrightova. Njih dvoje blagoslovili su potpisivanje naftovoda Baku-Ceytan, promaknuli su obnavljanje unutarciparskog dijaloga, dali jamstva Grčkoj glede spora u Egejskom moru. Prihvaćanje turske 'kandidature' za EU pokreće pozitivan krug koji Europa mora znati kapitalizirati. Na toj problematičnoj granici između zapada i istoka svi se pokreću. Rusija, Afganistan, Irak, Iran, sama Čečenija masakrirana Putinovim topovima, okružena općom ravnodušnoću (no kosovska Europa zasad ima drugih teškoća za rješavanje)", piše Mimmo Candito.