US 6. XII. NYT HAIDER

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 6. XII. 1999. Desničarski vođa izaziva mlake prosvjede, pa i odobravanje Alison Smale piše iz Beča: "(...) Čak i neprolazni rituali nekad carskoga grada ne mogu sakriti tjeskobni žamor o naizgled nezaustavljivu usponu Jorga Haidera, desničarskoga populista koji je osvojio mjesto broj 2 na izborima održanima u listopadu. Njegov uspjeh paralizirao je nacionalnu politiku, dok dvije stranke, koje su dominirale Austrijom od Drugoga svjetskog rata, pokušavaju pronaći svoju budućnost, i to je potaklo ono što Haiderovi protivnici smatraju zabrinjavajuće slabašnim otporom. 'Ovo je jedna od najapolitičnijih zemalja u Europi', rekao je Harald Posch, direktor kazališta. Haider je popularan, izjavio je on, 'jer ima jedinu stranku koja još radi s uvjerenjem - drugi su izgubili identitet jer samo vode stvari, upravljaju pitanjima'. 'Haider otvori usta i kaže 'ne', i apolitičnim se ljudima to čini dobro: kao, napokon je netko protiv svega ovoga', izjavio je on. 'Sve to' šifra je za udobna desetljeća u kojima su dvije dominantne stranke jednostavno dijelile vlast u sustavu koji je podijelio nadzor nad svime, od škola do banaka, duž stranačkih linija. To je sustav koji je pomogao da se zacijele duboke političke rane predratne politike, koje su omogućile uspon Hitlera. No to je i sustav koji je sve manje održiv pod pritiscima modernog gospodarstva. Austrijanci možda okrivljuju globalizaciju u teoriji; u praksi, oni svoju frustraciju često iskaljuju na stotinama tisuća stranaca koji žive među njima, kojima je proteklih desetljeća dopušten ulaz radi obavljanja jednostavnih poslova koje malo Austrijanaca želi. Haiderova stranka prošla je dobro u Beču s jednostavnim sloganom 'Zaustavite uberfremdung', pozivom protiv prevelike nazočnosti stranaca koji će vas, ako govorite njemački, podsjetiti na Goebbelsa, kao zapravo i druga stajališta iz Haiderovih govora. Haider se sad odriče slogana i kaže da ga je smislio bečki ogranak njegove slobodarske stranke. Inozemni bijes zbog Haiderova uspona često je bio usredotočen na njegove pohvale nacističke radne politike i nepokolebljivosti bivših članova Waffen SS-a. Od izbora, Haider se trudi rastjerati prizvuke neonacizma, pa je odlazio na turneje dobre volje u različite zemlje zapadne Europe i Sjedinjene Države, gdje je sudjelovao u newyorškom maratonu i obavijestio austrijske novinare o pomirbenim sastancima sa skupinama američkih Židova. U studenomu, on je svoje bečke sljedbenike okupio u staroj carskoj palači Hofburg, radi onog što je zamislio kao ispriku svima koje je možda nehotice uvrijedio svojim izjavama. On nema, tvrdio je, 'ni tračka simpatije za rasističke i totalitarističke ciljeve'. (...) Istog je dana predsjednik austrijskog parlamenta Heinz Fischer obećao da će zakonodavno tijelo prihvatiti rezoluciju protiv ksenofobije. Te večeri, nekih 25.000 ljudi pojavilo se u Beču na skupu protiv rasizma. Skup je izazvao Haiderovo omalovažavanje i oštro podijelio čak i njegove protivnike o pitanju njegove veličine i ciljeva. Doron Rabinovici, pisac i jedan od organizatora skupa, obećao je na okupljanju da Haiderovi protivnici sljedeći put neće čekati da izbori završe kako bi istupili protiv rasizma. On je zatražio donošenje zakona protiv diskriminacije jer 'nitko ne može biti siguran u svoju budućnost u Austriji, tako dugo dok se ma tko izvrgava progonu zbog svoga podrijetla.' Skup je bio 'početak političkog pokreta protiv ljudi koji rasplamsavaju bojazan, prvu od mnogih očitovanja hrabrosti', rekao je on. Na skupu u Hofburgu, Haider je žestoko napao ono što naziva frustriranim ljevičarima: 'organizirani lov na vještice iz inozemstva' i 'ljevičarske, pseudointelektualne besmislice o mržnji prema strancima'. Onima koji su hodali ispod transparenata na kojima je pisalo 'Haider - sramota za Austriju', njegov je odgovor bio: 'zasigurno nije sramota osjećati se odgovornim, iznad svega, za vlastiti narod.' Takav način izražavanja zabrinjava neke Bečane. Ariel Muzicant, vođa malene židovske zajednice, izjavio je da su antisemitski napadi u usponu. Ni socijaldemokrati ni konzervativna narodnjačka stranka, koji su vladali zajedno od 1986. a dominiraju Austrijom od 1945., nemaju jasnu zamisao kako se suprotstaviti Haideru ili kako prekinuti politički zastoj. Nijedna stranka ne želi obnoviti svoj politički brak s drugom, pa ipak nijedna ne može zamisliti manjinsku vladu. A unatoč koketiranju konzervativaca s vladanjem uz Haidera, nijedna ga stranka ne želi blizu vlasti. Peter Marboe iz narodnjačke stranke, zadužen za subvencioniranje kulture u Beču (omiljena meta Haiderovih poklonika), primijetio je da Austrija nije osamljena u suočavanju s problemom integriranja doseljenika u Europi. U Americi, primijetio je on, doseljenici su često mnogo dalje od svoje domovine, i stigli su u društvo koje su osnovali doseljenici. Europa se, za razliku od njih, tek treba integrirati. Otkad se nekadašnje austrijsko multietničko carstvo raspalo u Prvom svjetskom ratu, Austrijanci su uglavnom sretniji unter sich, među sobom, iako to stajalište nije u skladu s njihovom hladnoratovskom velikodušnošću prema valovima izbjeglica iz komunističke Mađarske, Čehoslovačke i Poljske te sad s članstvom u Europskoj uniji od 1996., kao i s probnim koracima prema NATO-u. Sumnjičavost prema strancima je opipljiva. Jedna je francuska izvjestiteljica, koja govori tečno njemački, ali s francuskim naglaskom, nedavno tražila stan. Javljajući se na brojne oglase iz novina, često je dobivala odgovor da je 'već zauzeto' prije nego što je uopće imala vremena postaviti pitanje. Na posljetku je pronašla prijateljski raspoloženu ženu koja je imala slobodan stan. Dočekao ju je Bečanin koji ju je pitao čime se bavi. Nakon što je čuo da je inozemna novinarka, rekao je: 'Ah, znači vi ste među onima koji pišu nepravedno o Haideru.'"