SLO 6.XII.-DELO-INTERVIEW

SLOVENIJA DELO 6. XII. 1999. Strah od stranaca ima velike oči List objavljuje razgovor Lojze Javornika s dr. Janom Svejnarom, ekonomistom češkoga podrijetla, sada profesorom na michiganskom sveučilištu iz kojega donosimo neke dijelove. - Predlažem da počnemo s razvojnim mogućnostima naše države. U Sloveniji mnogi govore o našim prednostima, ali ih ne znaju baš konkretno opisati. I ja sam više skeptičan, jer ne osjećam da bi naša tako mala država mogla biti jako zanimljiva svijetu, pa sam stoga bio iznenađen kad ste tako naglašavali naše prednosti pred drugim srednjoeuropskim državama. U čemu ih konkretno vidite? Sloveniju uspoređujete sa Singapurom. Što to znači? = Da počnem sa zaključkom da neke države nikada ne iskoriste svoje potencijale. Dakle, potencijali sami po sebi ne jamče gospodarski uspjeh. Zašto govorim o privlačnosti Slovenije? Prvo zato što su ishodišni uvjeti na početku devedesetih godina kod vas bili vrlo povoljni. Slovenija je jedina država na tom području koja je uistinu bila vrlo slična zapadnom gospodarstvu. To znači da se zapadni ulagači u Sloveniji osjećaju više kod kuće nego u drugim srednjoeuropskim državama. Imate dobru opću razinu izobrazbe, menadžement je imao dodira sa zapadnim poslovanjem, uvozio je tehnologiju, razvijao ju. Uz to je zemljopisni položaj Slovenije vrlo strategijski, jer nije samo na putu za Balkan, nego i na putu prema srednjoj i istočnoj Europi. Demokratska je država koja se uključuje u zapadne institucije. Za stranog ulagača imate dakle sve pozitivne čimbenike, uključujući mogućnost uključivanja u regiju, jer Slovenija je slavenska država i razumije slavenski svijet. Pogledajmo još što je učinio Singapur! To je razmjerno mala država, a ipak djeluje kao ishodište za cijelu jugoistočnu Aziju. Započeo je s proizvodnjom koja je imala malo dodane vrijednosti i postupno dostigao veliku dodanu vrijednost. Singapurci danas imaju veće plaće, pri čemu još uvijek imaju puno stranih ulaganja, iako ne više onih koja traže loše plaćenu radnu snagu - ta sada idu drugamo. No važna je činjenica da je Singapur u različitim etapama svojega razvitka privlačio jako puno neposrednih stranih ulaganja: u zadnjem desetljeću privukao je više stranog ulagačkog novca nego cijela srednja i istočna Europa. - U raspravi na poslovnoj konferenciji pokazalo se da Slovenci zapravo još ne znaju žele li uopće strana ulaganja ili ne. = Da, to se doista vidjelo. - Držim da to zbilja nije jednostavno pitanje. Vi ste češkoga roda i Češka uspješno privlači značajne strane ulagače, no zanima me jesu li doista sva strana ulaganja u češko gospodarstvo bila dobra? = Dobro je da se o tomu raspravlja. Slovenija takvu raspravu svakako treba i mora postići društvenu suglasnost o stranim ulaganjima. Važno je i znati da su uspješni modeli privlačenja stranih ulaganja oni koji stranom ulagaču jamče dobitak a država ima plan gdje se strana ulaganja uključuju u njezine vlastite razvojne strategije, tako da strana ulaganja donose novu vrijednost i da nemaju negativnih posljedica, a ako ih imaju, da ih nadoknade druge pogodnosti. Primjerice, da strana ulaganja ne ugrožavaju okoliš ili ne kvare radne uvjete. No danas većina stranih ulagača nije tako usmjerena. Ulagači žele zaraditi, ali žele biti i društveno odgovorni. Kad multinacionalna poduzeća ulaze u razne države, podupiru naobrazbu, podupiru kulturu, žele pridonijeti razvitku lokalnih zajednica, zato mislim da je sada posve moguće i zapravo lako dobiti strana ulaganja koja imaju svestrano pozitivne učinke. - Pogledajmo Mađarsku, koju svi hvale kao najuspješniju srednjoeuropsku državu u privlačenju stranih ulaganja. Ipak mi se čini da mnogi Mađari od toga nemaju baš puno i da nisu ni oduševljeni. Nemam li pravo? = Ima nešto u tomu. No ne zaboravite da su Mađari počeli s posve drukčijeg ishodišnog položaja. Nisu baš imali veliki izbor. Mađarski inozemni dug po stanovniku bio je najviši na svijetu, dakle nisu mogli drugo doli angažirati neposredna strana ulaganja. Slovenija je u boljem položaju, jer može birati. Uvjeren sam da morate nastojati privući ih što više, a pri tomu imate mogućnost da to napravite na obostranu korist. Nema nikakve potrebe da strana ulaganja izguraju domaća, neka budu dodatni razvojni poticaj, neka se s njim stvara veća količina ulagačkoga kapitala, što jamči više radnih mjesta i neposredno i posredno. - Kod stranih ulaganja ne radi se samo o ekonomskim nego i o psihološkim obzirima. Tu je osjećaj ugroženosti male nacije, a imamo i problema sa zatvorenošću u sebe: Slovenci u prošlosti nisu puno razmišljali o ulaganju u inozemstvo. I razumljivo je da se ljudi osjećaju nelagodno kod dolaska stranih ulagača. No u posljednje vrijeme i naša poduzeća ozbiljno planiraju ulaganja u inozemstvu i uvjeren sam da će to utjecati na odnos prema stranim ulaganjima u nas. Zato me zanima s kakvim su osjećajima Česi prihvatili strana ulaganja. Držim da su u tom pogledu samouvjereniji od Slovenaca! = Da, to je vjerojatno istina. (...) - Imamo i druga strana ulaganja, ulaganja u vrijednosne papire. Tu su stvari malo drukčije, zar ne? = Da, to je sasma druga priča. Na tom području držim da je Slovenija dobro postupila što je prihvatila nadzorne mehanizme koji su se pokazali korisnima poslije izbijanja lanjske financijske krize, koja je silno potresla druge istočnoeuropske države. Pri tomu je zanimljivo da te države nisu bile pogođene u stvarnoj ekonomiji, znači u proizvodnji i izvozu jer sve izvoze u zapadnu Europu, ali su doživjele potrese na burzovnim tržištima, jer ulagači koji su se opekli u Rusiji, povlačili su novac i selili ga drugamo. - Kad govorite o tranzicijskim državama, upozoravate na ulaganja u ljudski kapital, kako kažete, dok ih s druge strane upozoravate na smanjivanje troškova rada. Nisu li i ulaganja u ljudski kapital povezana s troškovima rada? = Govorim o općim troškovima rada: tako poduzeća kao i države u usporedbi sa slično razvijenim državama troše puno novca za tako zvanu socijalno-sigurnosnu mrežu, za zapošljavanje, mirovine, zdravstvo. Bit će teško smanjiti te izdatke. Doista sam rekao da bismo više morali ulagati u ljudski kapital, to jest u osiguranje sposobnosti. Ta bi ulaganja morala jamčiti velike dobitke. Naglašavam da bi to morala biti ulaganja a ne izdatci. Novac koji dajete za pomoć nezaposlenima, umirovljenima i drugima, nije ulaganje nego trošak. A ulaganje je ako nekomu platite da stekne određene sposobnosti, primjerice, da se vrati na posao gdje će više ostvarivati, pa to znači da će biti za poduzeće dragocjeniji. (...).