FR-DE-poslodavci-Graditeljstvo-Vlada-Makrogospodarstvo-Tržište/cijene FR-N.OBSERVATEUR 2.12.NJEM.KAPITALIZAM FRANCUSKALE NOUVEL OBSERVATEUR2. XII. 1999.Samrtna borba rajnskog sustava"Blair je izumio 'socijal-liberalizam', 'treći put'
između socijalizma i liberalizma; Jospin brani 'socijal-reformizam': da tržišnom gospodarstvu, ne tržišnom društvu; Gerhard Schroeder je rječnik socijaldemokracije obogatio nedavno 'socijal-pragmatizmom'. Neka nam ne zamjeri njemački kancelar, ali nije sigurno da ta nova doktrina, nikla iz sudbene prakse afera Mannesmann i Holzmann, dvaju dragulja njemačkog gospodarstva koje je zahvatio vihor globalizacije, pridonosi modernizaciji njegove zemlje.Sve je počelo 22. studenoga kada je britanski Vodafon objavio javni natječaj za kupnju Mannesmanna. Simbol uspješnog proširenja proizvodnje u kojoj je mobilni telefon zamijenio čelične cijevi, poduzeće iz Duesseldorfa ponos je novog njemačkoga gospodarstva koje često teško stječe slavu u novim tehnologijama. (...)U nastavku afere Mannesmann iznenađuje političko spašavanje Holzmanna. To njemačko graditeljsko poduzeće osnovano prije sto pedeset godina, istaknulo se u obnovi istočnih pokrajina, kao i
FRANCUSKA
LE NOUVEL OBSERVATEUR
2. XII. 1999.
Samrtna borba rajnskog sustava
"Blair je izumio 'socijal-liberalizam', 'treći put' između
socijalizma i liberalizma; Jospin brani 'socijal-reformizam': da
tržišnom gospodarstvu, ne tržišnom društvu; Gerhard Schroeder je
rječnik socijaldemokracije obogatio nedavno 'socijal-
pragmatizmom'. Neka nam ne zamjeri njemački kancelar, ali nije
sigurno da ta nova doktrina, nikla iz sudbene prakse afera
Mannesmann i Holzmann, dvaju dragulja njemačkog gospodarstva koje
je zahvatio vihor globalizacije, pridonosi modernizaciji njegove
zemlje.
Sve je počelo 22. studenoga kada je britanski Vodafon objavio javni
natječaj za kupnju Mannesmanna. Simbol uspješnog proširenja
proizvodnje u kojoj je mobilni telefon zamijenio čelične cijevi,
poduzeće iz Duesseldorfa ponos je novog njemačkoga gospodarstva
koje često teško stječe slavu u novim tehnologijama. (...)
U nastavku afere Mannesmann iznenađuje političko spašavanje
Holzmanna. To njemačko graditeljsko poduzeće osnovano prije sto
pedeset godina, istaknulo se u obnovi istočnih pokrajina, kao i
Reichstaga u Berlinu. No tvrtka je htjela biti posvuda. Pod bilo
koju cijenu. Čini se da su manjak od 2,4 milijarde maraka (osam
milijarda franaka), stečaj i prijetnja otpuštanja trideset tisuća
zaposlenih morali privesti pustolovinu kraju. Nastavak znamo. Dva
tjedna prije sabora svoje stranke i nekoliko mjeseci prije odsudnih
regionalnih izbora, plašeći se kazne vlastitog tabora, kancelar
leti u Frankfurt. Zahvaljujući jednom javnom poduzeću, za nekoliko
sati deblokira spasonosni zajam, uz uvjet da Bruxelles dade svoj
pristanak. 'Došao sam reći bankama koje su im dužnosti', odvratio
je Schroeder prosvjednicima koji su uzvikivali njegovo ime.
U zemlji koja ima gotovo četiri milijuna nezaposlenih, na prvi
pogled je divno što se 'prijatelj poslodavaca', kako ga zovu
protivnici, u pravi čas sjetio svog narodnog podrijetla kako bi
spasio radna mjesta i povratio svoj ugled. No upletanje države
nikada nije neopasno. U Donjoj Saskoj, njegovu bivšem sjedištu,
njemački je kancelar već pokazao svoj 'liberalizam' osobno se
zauzimajući za zaštitu poduzeća u teškoćama koja su meta stranaca:
željezare Preussag, tvornice guma Kontinental. Ovaj put stvar je
ozbiljnija. Raspad Holzmanna očito je posljedica lošeg
gospodarenja koje je prikrivala Deutsche Bank, istodobno dioničar
i vjerovnik poduzeća, kao što je običaj u rajnskom sustavu.
Zasluženi spas? Pet tisuća malih i srednjih graditeljskih poduzeća
u Njemačkoj koja se svake godine žrtvuju uime slobodne
konkurencije, s razlogom se mogu pobuniti protiv sustava u kojemu
vlada koja se bavi najraznovrsnijim stvarima, pomaže velikom
poduzeću s lošom upravom 'kolektivizirajući' njegove gubitke.
Gospodarstvo staviti u službu politike: Francuska je nekoć platila
visoku cijenu zato što je povjerovala obmani koju se liberalna
Njemačka nije ustručavala napadati. No francuski čelnici nisu
tvrdili, kao Schroeder danas, da prihvaćaju sva pravila tržišnog
gospodarstva. Uime zahtjeva za globalizaciju koja ne prihvaća
pojam nekažnjivosti za loše menadžere, tržišta su to miješanje
pojmova u zemlji čije gospodarstvo čini trećinu bruto domaćeg
proizvoda Europske unije, kaznila padom eura na najnižu razinu u
povijesti.
Rajnski sustav koji je htio istodobno biti solidaran i djelotvoran,
popušta pod grubim napadima globalizacije. 'Novi centar' se
poskliznuo. To su dva razloga za donošenje propisa na europskoj
razini", piše Jean-Gabriel Frede.