FR-N.OBSERVATEUR 2.12.NJEM.KAPITALIZAM

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 2. XII. 1999. Samrtna borba rajnskog sustava "Blair je izumio 'socijal-liberalizam', 'treći put' između socijalizma i liberalizma; Jospin brani 'socijal-reformizam': da tržišnom gospodarstvu, ne tržišnom društvu; Gerhard Schroeder je rječnik socijaldemokracije obogatio nedavno 'socijal- pragmatizmom'. Neka nam ne zamjeri njemački kancelar, ali nije sigurno da ta nova doktrina, nikla iz sudbene prakse afera Mannesmann i Holzmann, dvaju dragulja njemačkog gospodarstva koje je zahvatio vihor globalizacije, pridonosi modernizaciji njegove zemlje. Sve je počelo 22. studenoga kada je britanski Vodafon objavio javni natječaj za kupnju Mannesmanna. Simbol uspješnog proširenja proizvodnje u kojoj je mobilni telefon zamijenio čelične cijevi, poduzeće iz Duesseldorfa ponos je novog njemačkoga gospodarstva koje često teško stječe slavu u novim tehnologijama. (...) U nastavku afere Mannesmann iznenađuje političko spašavanje Holzmanna. To njemačko graditeljsko poduzeće osnovano prije sto pedeset godina, istaknulo se u obnovi istočnih pokrajina, kao i Reichstaga u Berlinu. No tvrtka je htjela biti posvuda. Pod bilo koju cijenu. Čini se da su manjak od 2,4 milijarde maraka (osam milijarda franaka), stečaj i prijetnja otpuštanja trideset tisuća zaposlenih morali privesti pustolovinu kraju. Nastavak znamo. Dva tjedna prije sabora svoje stranke i nekoliko mjeseci prije odsudnih regionalnih izbora, plašeći se kazne vlastitog tabora, kancelar leti u Frankfurt. Zahvaljujući jednom javnom poduzeću, za nekoliko sati deblokira spasonosni zajam, uz uvjet da Bruxelles dade svoj pristanak. 'Došao sam reći bankama koje su im dužnosti', odvratio je Schroeder prosvjednicima koji su uzvikivali njegovo ime. U zemlji koja ima gotovo četiri milijuna nezaposlenih, na prvi pogled je divno što se 'prijatelj poslodavaca', kako ga zovu protivnici, u pravi čas sjetio svog narodnog podrijetla kako bi spasio radna mjesta i povratio svoj ugled. No upletanje države nikada nije neopasno. U Donjoj Saskoj, njegovu bivšem sjedištu, njemački je kancelar već pokazao svoj 'liberalizam' osobno se zauzimajući za zaštitu poduzeća u teškoćama koja su meta stranaca: željezare Preussag, tvornice guma Kontinental. Ovaj put stvar je ozbiljnija. Raspad Holzmanna očito je posljedica lošeg gospodarenja koje je prikrivala Deutsche Bank, istodobno dioničar i vjerovnik poduzeća, kao što je običaj u rajnskom sustavu. Zasluženi spas? Pet tisuća malih i srednjih graditeljskih poduzeća u Njemačkoj koja se svake godine žrtvuju uime slobodne konkurencije, s razlogom se mogu pobuniti protiv sustava u kojemu vlada koja se bavi najraznovrsnijim stvarima, pomaže velikom poduzeću s lošom upravom 'kolektivizirajući' njegove gubitke. Gospodarstvo staviti u službu politike: Francuska je nekoć platila visoku cijenu zato što je povjerovala obmani koju se liberalna Njemačka nije ustručavala napadati. No francuski čelnici nisu tvrdili, kao Schroeder danas, da prihvaćaju sva pravila tržišnog gospodarstva. Uime zahtjeva za globalizaciju koja ne prihvaća pojam nekažnjivosti za loše menadžere, tržišta su to miješanje pojmova u zemlji čije gospodarstvo čini trećinu bruto domaćeg proizvoda Europske unije, kaznila padom eura na najnižu razinu u povijesti. Rajnski sustav koji je htio istodobno biti solidaran i djelotvoran, popušta pod grubim napadima globalizacije. 'Novi centar' se poskliznuo. To su dva razloga za donošenje propisa na europskoj razini", piše Jean-Gabriel Frede.