AU 4.XII.-DIE PRESSE-EURO

AUSTRIJA DIE PRESSE 4. XII. 1999. Da bi ojačao euro, treba promijeniti gospodarsku politiku u Europi "Sada kad euro povremeno s donje strane grebe po tečaju dolara, vrijeme je za uobičajenu umirujuću pjesmicu Europske središnje banke ('Slab euro dobar je za izvoz, a kad poraste konjunktura, opet će porasti i njegov tečaj'). Jedan put bi trebalo istražiti prave uzroke koji su od zajedničke valute uvedene početkom ove godine s puno euforije, napravili malog slabića. Doista se od gospodarskih znanstvenika - a na posljetku i od predsjednika Europske središnje banke - sve češće čuje da je slaba konjunktura u Europi samo mali dio one bijede koja je euro od njegova uvođenja u siječnju oslabila za 16 posto. Da ne može biti posrijedi samo konjunktura, pokazuje jen: japanska se valuta sjajno držala prema dolaru, iako Japan za sada nije baš zemlja procvata. Dakle, više nemamo posla sa snagom dolara, nego sa slabošću eura. A ona ima tri glavna uzroka: Njemačku, Francusku, Italiju. I mnogo manjih, manje važnih razloga od kojih se jedan zove Austrija. Svaka valuta je naime jaka toliko koliko povjerenja u nju imaju međunarodna financijska tržišta. To povjerenje bitno ovisi o gospodarskoj politici koja stoji iza te valute. A ona je za sada na ražnju. Zemlje eura sada doduše imaju zajedničku valutu, ali nisu stvorile zajedničku gospodarsku politiku. Još gore: u najvažnijim državama eura, gospodarsko-politički ponešto izmiče nadzoru. Počelo je s istočnim grijehom u Italiji. Činjenica da je Talijanima dopušteno da se ne drže baš točno kriterija zaduženja za europsku valutu, bila je jasan negativan znak financijskim tržištima. Zatim je došla Francuska: vlada druge po važnosti države eura, s 35- satnim zakonskim radnim tjednom, velikim državnim utjecajem na gospodarstvo i s uključenom kočnicom liberalizacije nastavlja politički smjer koji bi možda pristajao u sedamdesete godine. I na posljetku Njemačka: iz smjera Schroeder-Blair nastao je smjer Schroeder-Jospin. Državno miješanje u građevinski koncern Holzmann i političke intervencije pri pokušaju britanskog Vodafonea da preuzme njemački Mannesmann, najavili su financijskim tržištima da u Berlinu sjedi vlada koja ne želi prihvatiti svjetska gospodarska pravila 90-ih godina i koja i dalje neometano računa na državne intervencije. Akcije njemačkog kancelara Schroedera toliko su tržišta učinile nesigurnima, da se u petak čak i do tada suzdržani šef Europske središnje banke Duisenberg osjetio ponukanim da njemačku vladu proglasi barem sukrivcem za slabost eura. Uz to se i u manjim zemljama eura rade uzbunjujuće stvari. Primjerice u Austriji, gdje opet postoji opasnost da će proračunski manjak prijeći granice. Sreća za euro što zemlja s osam milijuna stanovnika nema osobitu težinu. Na bitnu točku ovog je tjedna upozorio šef austrijskog gospodarskog instituta Helmut Kramer: političari u Eurolandu još ne znaju postupati s djelovanjem koje njihove izjave imaju na monetarni razvitak. Kramer je rekao da 'razni predstavnici velikih zemalja članica' tek moraju naučiti da njihove nacionalne akcije i izjave svaki put izravno djeluju na tečaj eura. I dalje: 'Ne može se zamisliti kako bi euro reagirao na stanovite igre i tonove austrijske politike, koji su jamačno zamišljeni samo za domaću uporabu'. No za to je Austrija, kako je rečeno, na sreću, premala. U svakom slučaju, gospodarski političari i bankari upravo uče da problemi velikih zemalja članica eura, odmah postanu i problemi eura. Sve dok tu lekciju ne nauče i ne provedu u praksi, bit će podcijenjena europska valuta. Jer samo ispunjavanje određenih kriterija u pogledu proračunske discipline i inflacije (koja se još uz to raznim kreativnim trikovima dovodi u pitanje), nedvojbeno su premalo za stabilizaciju eura" - drži Josef Urschitz.