FR-MONDE 30.11.NIJEMCI I FRANCUZI

FRANCUSKA LE MONDE 30. XI. 1999. Rudolf von Thadden: 'Nijemci su otvoreniji za globalizaciju od Francuza' Henri de Bresson razgovarao je s Rudolfom von Thaddenom, njemačkim povjesničarem i sveučilišnim profesorom koji je u saveznoj vladi zadužen za francusko-njemački dijalog. Iz razgovora izdvajamo: " - Izbor kancelara Schroedera prije godinu dana obilježio je dolazak novog naraštaja na vlast u Njemačkoj. Što mislite, kakve bi to moglo imati posljedice za francusko-njemačke odnose? = Mislim da je ta promjena naraštaja važna koliko i promjena vlade. Kada su ga nedavno zapitali o razlozima njegove zauzetosti za francusko-njemačku suradnju, kancelar je iznio tri razloga ovim redom: da više nikada ne bi bilo fašizma, više nikada holokausta i više nikada rata. Da smo isto pitanje postavili kancelaru Kohlu, on bi započeo s ratom. Velika većina Francuza njegove dobi rekla bi isto. - U Francuskoj se s nepovjerenjem gledalo na kancelarovo zalaganje za francusko-njemačke odnose. Unatoč imenovanju Brigitte Suzay za savjetnicu, postavljalo se pitanje koliko je to za njega zapravo važno? = Sve do naraštaja kancelara Kohla, francusko-njemački dijalog bio je usmjeren na pomirbu. Među mladima puno se manje govori o tome. Moja djeca idu u Francusku kako bi se zabavili, radili, našli prijatelje, a ne više da bi se pomirili. Zato danas treba opravdati povlašteno mjesto koje se daje tom dijalogu. Moji se studenti pitaju nije li isto tako važan dijalog s Britancima, Amerikancima i narodima s istoka. Treba raspravljati. Glavni razlog za očuvanje tog prioriteta jest što su Francuzi, više od Engleza, skloni da s nama čine Europsku uniju. Iako mladi radije govore engleski nego francuski, Francuska je bliža Njemačkoj kada je riječ o planu političkog ujedinjenja Europe. - Što znači da se još vjeruje u europski plan i da g. Schroeder u nj vjeruje! = Istina je da postoji stanovit europski umor i da mnogi u mlađem naraštaju imaju dojam da je Bruxelles jako daleko. Mislim da Schroederova momčad nije takva. U prvoj godini nakon dolaska na vlast, ona je bila sučeljena s krizama koje nisu bile predviđene, poput rata na Kosovu. Možda je to paradoks. No to što je morala zauzeti stajalište u balkanskom sukobu, potaknulo ju je da vrlo ozbiljno razmisli o potrebi prave europske politike. Tko bi prije godinu dana mislio da će savez socijaldemokrata i zelenih morati odlučivati o sudjelovanju vojnih snaga izvan NATO-ova zemljopisnog područja? Gerhard Schroeder i Joschka Fischer Š'zeleni' ministar vanjskih poslovaĆ dosta su ponosni na tu politiku, i to nas je približilo Francuskoj, zato što smo prvi put na istom brodu. - Što za Njemačku znači Europa deset godina nakon ujedinjenja? = Na naraštaj koji sada vodi Njemačku jako je utjecao pojam poslijenacionalnog društva koji su izgradili ljudi poput filozofa Habermasa. Za taj je naraštaj država-nacija propala s Hitlerovim III. Reichom, što se nije dogodilo u Francuskoj. Potreban je dijalog između Francuza i Nijemaca o ulozi državnih ustroja u europskoj pustolovini koju proživljavamo. - Zašto se Njemačka boji zamisli o moćnoj Europi? = Zamisao o europskoj moći izaziva veći strah u Njemačkoj zbog povijesnih razloga. No sve je popularnija zamisao da Europa mora biti jaka na vojnom, trgovinskom i kulturnom području. Francuzi pak, prije nego Nijemci, mogu zamisliti Europu koja bi bila manje ovisna o Sjedinjenim Državama. - U Francuskoj su se ljudi poput Jacka Langa, koji od Europe žele načiniti kulturnu silu, uvijek sučeljavali s njemačkim pokrajinama! = Trebamo se vratiti u povijest. Nijemci su već u XIX. stoljeću manje govorili o Europi u tom smislu nego Francuzi. U Njemačkoj je uvijek postojao sukob između nacionalnog i kozmopolitskog razmišljanja. Uzmite, primjerice, Hegela: on ima više univerzalno nego europsko viđenje. - Dakle, ista se rasprava nastavlja danas između pristaša regionalnog pristupa i onih koji svijet vide samo kroz globalizaciju? Što bi onda njemačke poduzetnike i umjetnike guralo prema Europi, ako je ona, čak i u njihovoj kulturnoj prošlosti, samo sporedan izbor? = Općenito govoreći, Nijemci manje od Francuza odolijevaju napastima 'American way of life', otvoreniji su globalizaciji u kojoj vide manje opasnosti. Treba im pokazati da Europa može biti zaštita u tim jakim strujama globalizacije, da je potrebna kako bismo sačuvali svoja polazišta u tehnološkoj utrci. Francuzi su više skloni da traže zaštitu za sebe. No ova se dva naroda mogu vrlo dobro nadopunjavati. Francuzi moraju shvatiti da bi bilo pogibeljno ponovno upasti u europski protekcionizam koji bi izmicao svjetskoj konkurenciji. (...) - Kada kancelar kaže da su francusko-njemački odnosi jamstvo da više neće biti fašizma ni holokausta, što u stvari želi reći? Da Njemačku još treba izolirati? = Ja nisam kancelarov tumač. No mislim da on, kao i mnogi iz njegova naraštaja, drži do Europe kako Njemačka ne bi ostala sama sa svojim zlodusima. Strah od izolacije Njemačke nije samo političke naravi, kao u doba Vilhelma II., on je danas gotovo egzistencijalan. Njemačka uključena u Europsku uniju u manjoj je napasti da zastrani na pogibeljan put. To je strah Nijemaca od njih samih. - Kako se to odražava na oba društva? Nakon rata, želja za mirom omogućila je da se između dviju zemalja stvore uske veze u obliku bratimljenja gradova, razmjene učenika... To je obilježilo naraštaje. No je li taj dijalog još moguć, nismo li odveć opčinjeni primjerom američke suvremenosti? = Nijemci i Francuzi morat će približiti svoje obrasce socijalne države, žele li graditi Europu. Mislim da se Europa ne može graditi ako se ne pronađu zajednička rješenja za bitna pitanja kao što je nezaposlenost i socijalna sigurnost. Upravo tu postoje prave razlike u odnosu na anglosaksonske zemlje, a Francuzi i Nijemci će se morati dogovoriti žele li opet biti pokretači Europske unije. - Ipak, čini se da izjava Blair-Schroeder pokazuje kako baš u svezi s tom temom postoje razlike? = Na stanovito vrijeme. No, na dulji rok, važniji je problem modernizacije i socijaldemokracije. Društva su međusobno sličnija nego ono što se o njima govori. - Većina Nijemaca ima izrazito etatističko viđenje francuskog obrasca i ne vide što bi im on mogao donijeti. Naprotiv, Francuzi optužuju Nijemce da ih je hipnotizirao anglo-američki liberalizam. Kako približiti ta viđenja? = Uloga države sve je manja i u Francuskoj. Nijemci su, osobito nakon ujedinjenja, shvatili da samo tržište ne može riješiti sve teškoće. Kao i uvijek, treba se naći na sredini puta. Siguran sam da će nam pritisak koji na nas čine nezaposleni, pomoći da pronađemo zajednička rješenja, u suradnji s drugim europskim zemljama. - Dne 30. studenoga održat će se u Parizu francusko-njemački susret na vrhu. Kao što je već običaj, na njemu će nastupiti i koordinatori iz obje vlade. Kakva će biti vaša poruka? = Ponajprije, da treba nastaviti francusko-njemački dijalog, odvažno i domišljato, prilagođavajući ga novim europskim stvarnostima, globalizaciji i medijskoj revoluciji. Taj se dijalog ne ograničava na kratkoročnu politiku, on nije samo stvar vlada, već i živih snaga u oba društva koje stalno u drugome trebaju pronalaziti razloge za njihov savez koji ima prednost pred drugima i imati osjećaj da ostvaruju zajednički plan. Htio bih u ovoj prigodi podsjetiti na važnost izobrazbe i obuke u našem novom informatičkom društvu i istaknuti goleme razmjere posla koji još treba obaviti kako bi proširili našu suradnju na tim područjima. - Prvi put je francusko-njemački koordinator, barem u Njemačkoj, sveučilišni profesor i povjesničar, a ne politički dužnosnik. Donosi li vam to neke prednosti? = To mi daje izglede da privučem pozornost na teme koje pravo rekavši nisu političke, već se tiču naših društava s obje strane Rajne. Imamo dosta važnih pitanja o kojima moramo zajednički raspravljati."