FR-MONDE 6.11.UVODNIK O FRANC.POLITICI

FRANCUSKA LE MONDE 6. XI. 1999. Pravo lice kohabitacije "Krinka je pala. Pod grubim svjetlom 'afera' pojavilo se pravo lice kohabitacije. Ne, nije to idilično upravljanje zemljom koje jednom taboru (ovaj put desnici) omogućuje da spriječi drugi (ljevicu) u zloporabi vlasti koju su im povjerili birači. To nije iskren savez koji Francuskoj pruža mogućnost da jednoglasno nastupa izvan svojih granica. To nije sustav koji jamči donošenje najvažnijih odluka neovisno o strančarskim podjelama. To nije francuski oblik snažnog saveza koji narodu sačinjenom od suparničkih skupina nudi vlast što nadvisuje razlike. Ta je kohabitacija ponajprije borba prnjara. Najgora moguća borba jer svaki protivnik može rabiti i zlorabiti svoj utjecaj na državni aparat i prikriti se iza svoje dužnosti kako bi jače napao suparnika. Naredba za prekid vatre koju su oglasile trublje iz Elizeja i Matignona, neće ništa promijeniti. Neprijateljstva će se nastaviti uz sumnjičave poglede sugovornika Jacquesa Chiraca i Lionela Jospina. Što će misliti mladi marokanski kralj koji je ovih dana pribivao utrci Jacquesa Chiraca koji je pretekao Lionela Jospina kako bi prvi stigao u Rabat? Što će reći drugi šefovi vlada Europske unije kada sredinom prosinca budu gledali kako zajedno sjede dvojica ljudi koji su se nedavno optuživali za najsramotnija djela? Kako će Predsjednik Republike i premijer moći zajedno predsjedati istom Unijom kada Francuska preuzme tu dužnost u drugom polugodištu 2000., prije općinskih izbora u 2001. i parlamentarnih i predsjedničkih u 2002? Već je u ožujku nastojanje ove dvojice da ne dopuste protivniku da se prikaže kao bolji zaštitnik seoske sredine, prisililo francusko izaslanstvo da zaoštri svoje stajalište tijekom reforme zajedničke agrarne politike. Demokracija ima neka pravila. Ona traži da većina koju su izabrali građani, može nesmetano provoditi svoju politiku samo uz poštivanje Ustava. To nije moguće kada je predsjednik države istodobno i vođa oporbe. Ustanove za koje se zalagao Charles de Gaulle ne dopuštaju da se Elizejem služimo kao pariškom općinom. On je od predsjedništva republike načinio temelj izvršne vlasti. To onemogućuje kohabitaciju. Trajanje trećeg ovakva iskustva čini ga još nepodnošljivijim. Zemljom se ne može upravljati još više od dvije godine u ovako nejasnim okolnostima. No, ima načina da se problem, makar i djelomice, riješi: petogodišnji mandat. Donošenje odluke o toj važnoj reformi ponajprije je na Jacquesu Chiracu, ali i na Lionelu Jospinu. Bila bi to velika usluga narodu", piše u uvodniku lista.