US 24. XI. WT US HEGEMONIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 24. XI. 1999. Najnesnosnija saveznica Helle Bering piše: "Kako to da su Francuzi uvijek u središtu pažnje? Čak i kad u sobi nema nijednog Francuza, oni na neki način uspijevaju biti glavni. Prošloga tjedna u Dresdenu, na okupljanju političara iz Sjedinjenih Država, Britanije, Njemačke, Rusije, Poljske, Rumunjske, Litve itd., o kojoj su temi svi pričali? Naravno, o Francuskoj. O čemu bi? Činjenica je da su Francuzi, sa svojim jedinstvenim retoričkim izljevima i baroknim stilom, uspjeli zauzeti središnje mjesto, koje je uvelike nerazmjerno veličini i važnosti njihove zemlje u važnoj raspravi o obliku svijeta poslije hladnoga rata, posebno o odnosu između Sjedinjenih Država i njezinih europskih saveznica. Glavna tema sastanka Nove atlantske inicijative, organizacije posvećene unaprjeđivanju prekooceanskih veza, bila je 'američka hegemonija', tema koja Francuze izrazito opčarava. U Francuskoj se na američkog 'hegemona' ili 'hipersilu' gleda s mnogo sumnje. Da posudim popularnu psihološku etiketu, za Francuze kao naciju, odnos sa Sjedinjenim Državama pitanje je nacionalnog samopoštovanja. Francuski predsjednik Jacques Chirac istaknuo se još jednim govorom u kojem se neprijateljski postavlja prema Sjedinjenim Državama, održanom prije tri tjedna u sklopu dvadesete obljetnice Francuskog instituta za međunarodne odnose. 'Kongres prečesto podliježe iskušenjima unilateralizma i izolacionizma', bjesnio je Chirac. Francuska potraga za gloire na račun Sjedinjenih Država možda bi bila zabavna, kad ne bi bila sklona stati na put ozbiljnoj raspravi o raspodjeli tereta između Sjedinjenih Država i Europe unutar NATO-a. I ne samo to: francuski je lavež sasvim sigurno gori od francuskog ugriza. Francuska je, zapravo, posljednjih godina sudjelovala u više savezničkih akcija nego u bilo koje vrijeme u doba hladnoga rata. No glavno pitanje ostaje bi li Sjedinjene Države trebale pozdraviti veću europsku vojnu i političku integraciju. Jesu li ti ciljevi usmjereni protiv Sjedinjenih Država, kao što, izgleda, dobar dio francuske retorike sugerira? Ili će ravnopravnija raspodjela dužnosti biti korisna savezu kao cjelini, što je zamisao koju iznova i iznova podupiru dužnosnici njemačke i britanske vlade? 'Amerikanci Europsku inicijativu za sigurnost i obranu promatraju s miješanim osjećajima', rekao je u Drezdenu jedan američki sudionik iz tabora sklonijeg hegemoniji, 'od zahvalnosti preko uveseljavanja do zabrinutosti.' Amerikanci koji pripadaju kategoriji 'zabrinutih' također vjeruju da sadašnja međunarodna stabilnost proizlazi iz činjenice da sad imamo monopolaran svijet, u kojemu prevladava američka hegemonija, kao Pax Americana. Bipolarni ili multipolarni svijet, prema tom stajalištu, inherentno bi bio nestabilniji, njime bi bilo teže upravljati. Dalje, prema tom stajalištu, suradnja između bivših europskih suparničkih država i nekadašnjih azijskih neprijatelja unutar mreža regionalnih organizacija moguća je samo zato što su Sjedinjene Države osnovni jamac mira. Europljani, u međuvremenu, ne shvaćaju zašto izazivaju toliko neprijateljstva u svom konačnom pokušaju da postanu ravnopravniji i odgovorniji partner u NATO-u. Britanija i Francuska nedavno su predložile stvaranje europskih pokretnih snaga od 50.000 do 60.000 vojnika za rješavanje kriza na europskom teritoriju. Francuzi bi to voljeli vidjeti kao jezgru eurovojske; Britanci i Nijemci nemaju takvih nakana. U svakom slučaju, teško je vidjeti kako bi veća europska obrambena nazočnost mogla potkopati američke interese u Europi ili drugdje. Naravno, jedan razlog zbog kojega Francuzi ostaju sumnjičavi jest da oni nikako ne mogu zamisliti sebe, kako djeluju s onom vrsti suzdržljivosti koju su pokazali Amerikanci. (...) To je naravno jedinstvena značajka blagonaklone hegemonijske sile. U isto vrijeme, njihova će moć samo ojačati nakon što bude umnožena podjelom tereta između američkih saveznica. Predsjednički kandidat George W. Bush pričao je o tome u svom prvom govoru o pitanju vanjske politike, pozivajući na veće pouzdanje u američke međunarodne saveze. I Europljani i Amerikanci imali bi koristi kad bi pokopali retoriku i usredotočili se na zajedničke vrijednosti i interese."