FR- MONDE 23.11.EUROPA-AMERIKA I WTO

FRANCUSKA LE MONDE 23. XI. 1999. Europa - Sjedinjene Države: utrka se nastavlja "Koncem mjeseca u Seattleu će se naći barem 135 zemalja. Znaju li one što očekuju? Nije sigurno. Nerazvijene zemlje i neke zemlje u razvoju nisu imale potrebu da pođu dalje putem slobodne trgovine, dok nisu bile provedene sve odredbe sporazuma iz Marakeša koji je potpisan 1994. nakon dugog kruga od sedam godina. Uostalom, još nije donesena ocjena ovoga razdoblja sustavnog smanjenja carina. Iako su razvijenim zemljama i nekim zemljama s tržištima u nastanku otvaranje granica i veće kretanje robe i usluga omogućili veći rast i otvaranje radnih mjesta, liberalizacija trgovine provodi se 'jako neujednačeno i djelomično', podsjetio je nedavno UNCTAD (Konferencija Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj, op. prev.). S jednom stalnom vrijednosti: ona je ostvarena na područjima koja su zanimljiva razvijenim zemljama radi izvoza (informatičke tehnologije, telekomunikacije, financijske službe), a puno manje na područjima koja su zanimljiva za zemlje u razvoju (tekstil, odjeća, poljodjelstvo). U Seattleu će se, dakle, naći izaslanici četiriju različitih interesnih saveza: SAD-a, Europske unije, zemalja u razvoju i nerazvijenih zemalja. Zadaća je zajednička: potaknuti razvoj svojih zemalja. Trebaju li one u tu svrhu prihvatiti ritam globalizacije kapitala koji sasvim slobodno kola zahvaljujući napretku tehnologije i sve položiti na pregovarački stol (intelektualno vlasništvo, politiku konkurencije, javne poslove) ili ga prikočiti i zadržati agendu koja je bila predviđena sporazumom iz Marakeša, tj. ograničiti se na svladavanje zapreka u trgovini poljodjelskim proizvodima i uslugama? Trebaju li one uključiti nove teme poput socijalnih propisa i okoliša, ili ne? Odgovor se očito razlikuje prema stupnju razvitka i otvorenosti pojedine zemlje. Europska je unija sklona velikom dnevnom redu koji će je poštedjeti od sučeljavanja sa SAD-om oko bolnog pitanja poljodjelstva. Za Europu đavao stanuje s druge strane Atlantika. Ona dakle neumorno ističe važnost multilateralnoga trgovinskog sustava kao jamstva protiv protekcionizma i jednostranosti. Povjerenik za trgovinu Pascal Lamy zauzima se za daljnju liberalizaciju trgovine i tvrdi, iako to ne dokazuje, da sve zemlje imaju koristi od nje. SAD se okreće samo jednoj zadaći: pokoriti Europu na području poljodjelstva tražeći ukidanje subvencija za izvoz. Njihovo je stajalište poznato, kao i cilj: zajednička agrarna politika. Prema mišljenju američke izaslanice na pregovorima Charlene Barshefsky, ona dobiva 60 milijarda dolara subvencija na godinu i 85 posto ukupne svjetske pomoći za izvoz agrarnih proizvoda i 'jamačno je sustav koji stvara najveću nejednakost unutar agrarne trgovine na svijetu, pa bi se tako mogao nazvati najvećom trgovinskom nejednakosti u svim skupinama'. Razmišljanje je dosta zlonamjerno - budući da SAD ima čitav niz mogućnosti za subvencioniranje svojih poljodjelaca - ali i logično: za Amerikance, liberalizacija prestaje tamo gdje zaštita različitih gospodarskih čimbenika zahtijeva protekcionizam. Iako se znatno razilaze oko poljodjelstva i dnevnog reda, SAD i Europa se slažu kada je riječ o potrebi da se povede računa o utjecaju trgovine na okoliš. Oba partnera u trgovini žele također raspravljati o socijalnim propisima. U svezi s ovim dvama pitanjima, nailaze na protivljenje zemalja u razvoju, napose Indije i Pakistana koje u njima vide pokušaj prikrivenog protekcionizma. 'Velike' trgovinske sile koje su već stekle ugled, kao i one u nastajanju, na koncu će uspostaviti međusobnu ravnotežu koja će se temeljiti na ustupcima. Izazov kruga tisućljeća jest uključiti one druge, najsiromašnije, širom im otvarajući pristup razvijenim tržištima. I tako postići ravnomjerniju podjelu koristi od globalizacije. 48 najmanje razvijenih zemalja čini danas... 0,5 posto svjetske trgovine", piše Babette Stern.