RU-US-DE-FR-skupovi-Organizacije/savezi-Vlada-Oružani sukobi-Ljudska prava RU-N. GAZETA 23.11.OESS I RUSIJA RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA23. XI. 1999.Zapad se jako srami"Općeeuropski susret u Istanbulu već je postao dio povijesti, ali se
zapadne zemlje nikako ne mogu pomiriti s očitim diplomatskim porazom koji im je nanijela Rusija. Dakako, nikakvog poraza ne bi bilo da Zapad, kao prvo, nije postavio prečku odveć visoko i svima uokolo razglasio kako će Borisu Jeljcinu i njegovoj momčadi održati lekciju i, drugo, da nije bilo odlučnosti ruskog izaslanstva, Predsjednikove upornosti i stručnosti diplomata.Zapad nam to ne može oprostiti. A onda, budući da nisu mogli Rusiju uvrijediti pomoću dokumenata i pošto su izgubili bodove na potpisivanju dokumenata, Sjedinjene Države i njihovi europski partneri odmah su nakon svađe počeli mahati šakama. Prvi se trgnuo savjetnik američkog Predsjednika za državnu sigurnost Samuel Berger. Jučer je neočekivano izjavio da Rusija, po njegovu mišljenju, ne ispunjava uvjete za dobivanje sljedeće tranše zajma od Međunarodnoga monetarnog fonda. (...)Po mišljenju bivšeg ministra financija, sadašnjeg savjetnika guvernera 'Sberbanke' Mihaila Zadornova, stajalište MMF-a
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
23. XI. 1999.
Zapad se jako srami
"Općeeuropski susret u Istanbulu već je postao dio povijesti, ali
se zapadne zemlje nikako ne mogu pomiriti s očitim diplomatskim
porazom koji im je nanijela Rusija. Dakako, nikakvog poraza ne bi
bilo da Zapad, kao prvo, nije postavio prečku odveć visoko i svima
uokolo razglasio kako će Borisu Jeljcinu i njegovoj momčadi održati
lekciju i, drugo, da nije bilo odlučnosti ruskog izaslanstva,
Predsjednikove upornosti i stručnosti diplomata.
Zapad nam to ne može oprostiti. A onda, budući da nisu mogli Rusiju
uvrijediti pomoću dokumenata i pošto su izgubili bodove na
potpisivanju dokumenata, Sjedinjene Države i njihovi europski
partneri odmah su nakon svađe počeli mahati šakama. Prvi se trgnuo
savjetnik američkog Predsjednika za državnu sigurnost Samuel
Berger. Jučer je neočekivano izjavio da Rusija, po njegovu
mišljenju, ne ispunjava uvjete za dobivanje sljedeće tranše zajma
od Međunarodnoga monetarnog fonda. (...)
Po mišljenju bivšeg ministra financija, sadašnjeg savjetnika
guvernera 'Sberbanke' Mihaila Zadornova, stajalište MMF-a
ponajprije se tumači nastojanjem da se postigne prekid bojnog
djelovanja u Čečeniji, kao i posljedicama škandala oko 'Bank of New
York'. No on misli da MMF, bude li nastavio povećavati pritisak na
Rusiju, stavlja na kocku vlastiti ugled jer je sve očitija njegova
politička umiješanost i ovisnost o vladama zapadnih zemalja. (...)
No službeni je Washington uvijek odlučno isticao kako nema nikakve
veze između onoga što se događa u Bijeloj kući i odluka u stožeru
MMF-a koji je nekoliko četvrti dalje od rezidencije američkoga
Predsjednika. No, ovaj je put Berger očitovao upravo suprotnu
želju. To se može protumačiti osjećajima koji su ga obuzeli nakon
istanbulskog susreta na vrhu ili željom da naglasi ozbiljnost
američke vlade u novoj, poslijeistanbulskoj fazi dijaloga s
Rusijom. Grubo govoreći, smisao je ovakav: dobro, pobijedili ste,
ali će vas to skupo stajati.
Jučer se dosta neobično izrazio i njemački ministar vanjskih
poslova Joschka Fischer. On je rat koji Rusija vodi u Čečeniji
nazvao 'kolonijalnim'. Ni više ni manje. Zašto se diplomat izrazio
tako nediplomatski o tobože partnerskoj državi? Razlog je isti:
srami se zbog partije koju je izgubio u Istanbulu.
Općenito, na samom susretu na vrhu moglo se primijetiti da su
sudionici u raspravi o čečenskoj krizi - zapravo je svaki sudionik,
osim rijetkih iznimka, mislio da treba ukoriti Moskvu zbog njezine
politike na sjevernom Kavkazu - na rubu živčanog sloma. Nitko nije
pokazao barem duševnu ravnotežu. To se moglo primijetiti ne samo u
nastupu predsjednika država OESS-a, već i u načinu kako su
govorili.
Poglavari vodećih zapadnih zemalja - SAD-a, Francuske, Njemačke -
izgubili su samopouzdanje pred grubim nastupom Borisa Jeljcina
čiji ton nije bio primjeren takvu skupu. Samo jedna rečenica 'Niste
u pravu kada osuđujete Rusiju zbog Čečenije!', jasno je pokazala da
Rusija neće pristati ni na kakvu nagodbu. Vođe su to shvatili, ali
nisu htjeli otvoreno priznati da su se našli u slijepoj ulici.
Odlučnost Moskve unijela je zbrku među njezine protivnike, što je
imalo za posljedicu neusklađenost stajališta zapadnih zemalja. U
Parizu se nikako ne mogu oporaviti od vanjskopolitičkog promašaja
Jacquesa Chiraca: francuski je Predsjednik s dosta odlučnosti u
glasu, kako pričaju očevici, predložio da se Povelja o europskoj
sigurnosti uopće ne potpisuje, budući da, prema njegovu mišljenju,
Rusija ne poštuje niz točaka iz tog dokumenta. Kako su zatim
pojasnili izvori bliski francuskom izaslanstvu, Chirac se nadao da
će ga poduprijeti kolege iz Europske unije koja se uzrujava već na
sami spomen o nepoštivanju ljudskih prava gdje god to bilo. No ni
Gerhard Schroeder koji je žestoko napadao Kremlj nije se odlučio
stati uz Jacquesa Chiraca. (...)
Previše je osuda upućeno Moskvi. No one nisu postigle nikakav
učinak. Riječi su ostale samo riječi. A na papiru je ostalo to za čim
je težila Rusija. Zapadna glasila većinom govore o ustupcima
Moskve, no čini se zapravo da ona želje izdaju za stvarnost. Kao
glavnu pobjedu američki i europski tisak smatra to što je Moskva
pristala na 'slanje OESS-ova izaslanstva u Čečeniju'. No to je,
blago rečeno, veliko pretjerivanje. (...)", kaže se u komentaru
Dmitrija Gornostaeva.