RU-N. GAZETA 23.11.OESS I RUSIJA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 23. XI. 1999. Zapad se jako srami "Općeeuropski susret u Istanbulu već je postao dio povijesti, ali se zapadne zemlje nikako ne mogu pomiriti s očitim diplomatskim porazom koji im je nanijela Rusija. Dakako, nikakvog poraza ne bi bilo da Zapad, kao prvo, nije postavio prečku odveć visoko i svima uokolo razglasio kako će Borisu Jeljcinu i njegovoj momčadi održati lekciju i, drugo, da nije bilo odlučnosti ruskog izaslanstva, Predsjednikove upornosti i stručnosti diplomata. Zapad nam to ne može oprostiti. A onda, budući da nisu mogli Rusiju uvrijediti pomoću dokumenata i pošto su izgubili bodove na potpisivanju dokumenata, Sjedinjene Države i njihovi europski partneri odmah su nakon svađe počeli mahati šakama. Prvi se trgnuo savjetnik američkog Predsjednika za državnu sigurnost Samuel Berger. Jučer je neočekivano izjavio da Rusija, po njegovu mišljenju, ne ispunjava uvjete za dobivanje sljedeće tranše zajma od Međunarodnoga monetarnog fonda. (...) Po mišljenju bivšeg ministra financija, sadašnjeg savjetnika guvernera 'Sberbanke' Mihaila Zadornova, stajalište MMF-a ponajprije se tumači nastojanjem da se postigne prekid bojnog djelovanja u Čečeniji, kao i posljedicama škandala oko 'Bank of New York'. No on misli da MMF, bude li nastavio povećavati pritisak na Rusiju, stavlja na kocku vlastiti ugled jer je sve očitija njegova politička umiješanost i ovisnost o vladama zapadnih zemalja. (...) No službeni je Washington uvijek odlučno isticao kako nema nikakve veze između onoga što se događa u Bijeloj kući i odluka u stožeru MMF-a koji je nekoliko četvrti dalje od rezidencije američkoga Predsjednika. No, ovaj je put Berger očitovao upravo suprotnu želju. To se može protumačiti osjećajima koji su ga obuzeli nakon istanbulskog susreta na vrhu ili željom da naglasi ozbiljnost američke vlade u novoj, poslijeistanbulskoj fazi dijaloga s Rusijom. Grubo govoreći, smisao je ovakav: dobro, pobijedili ste, ali će vas to skupo stajati. Jučer se dosta neobično izrazio i njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. On je rat koji Rusija vodi u Čečeniji nazvao 'kolonijalnim'. Ni više ni manje. Zašto se diplomat izrazio tako nediplomatski o tobože partnerskoj državi? Razlog je isti: srami se zbog partije koju je izgubio u Istanbulu. Općenito, na samom susretu na vrhu moglo se primijetiti da su sudionici u raspravi o čečenskoj krizi - zapravo je svaki sudionik, osim rijetkih iznimka, mislio da treba ukoriti Moskvu zbog njezine politike na sjevernom Kavkazu - na rubu živčanog sloma. Nitko nije pokazao barem duševnu ravnotežu. To se moglo primijetiti ne samo u nastupu predsjednika država OESS-a, već i u načinu kako su govorili. Poglavari vodećih zapadnih zemalja - SAD-a, Francuske, Njemačke - izgubili su samopouzdanje pred grubim nastupom Borisa Jeljcina čiji ton nije bio primjeren takvu skupu. Samo jedna rečenica 'Niste u pravu kada osuđujete Rusiju zbog Čečenije!', jasno je pokazala da Rusija neće pristati ni na kakvu nagodbu. Vođe su to shvatili, ali nisu htjeli otvoreno priznati da su se našli u slijepoj ulici. Odlučnost Moskve unijela je zbrku među njezine protivnike, što je imalo za posljedicu neusklađenost stajališta zapadnih zemalja. U Parizu se nikako ne mogu oporaviti od vanjskopolitičkog promašaja Jacquesa Chiraca: francuski je Predsjednik s dosta odlučnosti u glasu, kako pričaju očevici, predložio da se Povelja o europskoj sigurnosti uopće ne potpisuje, budući da, prema njegovu mišljenju, Rusija ne poštuje niz točaka iz tog dokumenta. Kako su zatim pojasnili izvori bliski francuskom izaslanstvu, Chirac se nadao da će ga poduprijeti kolege iz Europske unije koja se uzrujava već na sami spomen o nepoštivanju ljudskih prava gdje god to bilo. No ni Gerhard Schroeder koji je žestoko napadao Kremlj nije se odlučio stati uz Jacquesa Chiraca. (...) Previše je osuda upućeno Moskvi. No one nisu postigle nikakav učinak. Riječi su ostale samo riječi. A na papiru je ostalo to za čim je težila Rusija. Zapadna glasila većinom govore o ustupcima Moskve, no čini se zapravo da ona želje izdaju za stvarnost. Kao glavnu pobjedu američki i europski tisak smatra to što je Moskva pristala na 'slanje OESS-ova izaslanstva u Čečeniju'. No to je, blago rečeno, veliko pretjerivanje. (...)", kaže se u komentaru Dmitrija Gornostaeva.