NJ 22.XI.-DIE WELT-SRBIJA

NJEMAČKA DIE WELT 22. XI. 1999. Srbija paralizirana u ledu "Zima se nadvija nad Srbiju, duga balkanska zima. Srpske zime proteklih godina najavljivale su nadu i promjene jednako kao i nesreću i smrt. Zadnja zima ovog tisućljeća, zadnja u kobnom srpskom desetljeću ne najavljuje ništa doli ledenu ukočenost. Prije tri godine škripavo hladne beogradske noći obasjavalo je svjetlo svijeća. Koncert bubnjeva, fućkaljka i automobilskih truba svrnuo je pozornost svijeta na Srbiju, gdje je oporbeni savez 'Zajedno' slao ljude na ulice, mnoge stotine tisuća, studente i kućanice, popove i radnike, bio je to 88-dnevni prosvjedni happening. Zamalo su mašta i moć ulice srušili s vlasti diktatora Slobodana Miloševića. Ali samo zamalo. Milošević se pokazao, kao i često prije u ovom desetljeću, kao jednako hladnokrvan koliko i profesionalan političar. Brzo je prepoznao slabost oporbenih vođa: njihovu taštinu i želju za vlašću. Time ih je poslužio - i gledao kako su se oko toga mrcvarili i kako je nestajala simpatija koju su na Zapadu pridobili zimskim prosvjedima. Srbija je utonula u depresiju koju je Milošević izrabio da bi zapalio još jedno krizno žarište: južnu pokrajinu Kosovo, mitsku zemlju Srba. Kad je prošle godine teror nad albanskim većinskim stanovništvom dostigao prvi vrhunac, stigla je zima. Srbija je bila paralizirana hladnoćom. No ispod ledenog pokrivača kuhala je mržnja koja je eksplodirala u proljeće. Borbeni zrakoplovi NATO-a pretvorili su zemlju u ruševine, prekinuli hajku srpskih milicija i albanskih boraca iz podzemlja na Kosovu. Obrat u Srbiji ipak nisu donijeli. Naprotiv: Miloševićeva se moć danas čini čvršćom nego ikada ranije. Slobodan Milošević je u ovom desetljeću započeo i izgubio četiri rata. On je, kako je rekao vrhovni zapovjednik NATO-a Wesley Clark, jedini diktator u povijesti koji je svoju moć povećao time što je svoju zemlju izložio komadanju. Prosvjedi koje srpska oporba pokušava organizirati od svršetka rata, čudnovato su nemoćni, šuplji i beskrvni. Na posljetku je skromnih 500 ljudi izlazilo na ulice. Čarolija i snaga beogradskih zimskih prosvjeda prije tri godine ne mogu se oživjeti, nije dovoljna samo nostalgija za revolucijom. Predubok je raskol koji protječe oporbenim taborom, preduboko je neprijateljstvo između vodećih likova Zorana Đinđića i Vuka Draškovića. Čini se da već odavno ni oni sami više ne vjeruju u prevrat. Geslo novog oporbenog saveza, Savez za promjene, čini se više sugestijom nego političkim programom. Srpska oporba nema više nikakva utjecaja. Njihovo najnovije traženje novih izbora Beograd je odbio po kratkom postupku. Potpuna nemoć i na Zapadu: dugogodišnje gospodarske sankcije, politički prijezir i poniženja, na posljetku i visoko tehnizirana vojna sila zapadnoga saveza - sve to nije uspjelo otjerati Slobodana Miloševića s vlasti. Mnogostruki mehanizmi Zapada za svladavanje kriza i sukoba nisu funkcionirali u slučaju beogradskog diktatora. Vojna bilanca NATO-ovih zračnih udara pokazala se skromnom. U EU-u se raspravlja o ukidanju ionako nedjelotvornih sankcija protiv Srbije - zbog, kako je rečeno, humanitarnih razloga. No ponajprije zbog nemoći. Zapad čuči kao zec pred zmijom s više glava, prepun oružja i paraliziran pred diktaturom Slobodana Miloševića - starostaljinističkom u svojoj pojavnosti i suvremenoj bez ikakve ideologije, usmjerenoj samo na zakone sile. Srbija na kraju ovog stoljeća: vojno poražena, gospodarstvo u ruševinama, društvo izolirano i autističko - pustoš. Pa ipak je Srbija ta, ona tuđa zemlja u mračnom kutu Europe, koja Zapadu postavlja duboka i uznemirujuća pitanja - o budućnosti njegova sustava vrijednosti. Srbija je ta koja je Zapadu pokazala granice njegove moći" - piše Katja Ridderbusch u uvodniku lista.