US-22. XI. IHT- KASPIJSKI NAFTOVOD

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. XI. 1999. Sporazum o glavnom naftovodu postat će rizičan ne poteku li dobiti "I zbog financijskih i zbog političkih razloga, sporazum o gradnji naftovoda koji bi prenosio naftu iz Kaspijskog jezera preko Turske, koji Clintonova državna uprava smatra strateškom pobjedom, daleko je od stvarnosti, kažu naftni odbori i dužnosnici vlade. Godinama su naftne kompanije razmatrale razne smjerove naftovoda kako bi do tržišta dovele goleme naftne pričuve kaspijske regije. Te su i ranije potpisivale slične sporazume, premda se ovaj čini najčvršćim. Za naftne kompanije izabrani smjer mora biti profitabilan. No za Clintonovu vladu prva je briga strateška: osigurati da bilo koji naftovod zaobiđe Rusiju i Iran, i tako uskrati tim državama mogućnost zatvaranja opskrbe Zapada novim energentima. Državna uprava bi željela iskoristi naftni sporazum i da nekoliko bivših sovjetskih republika dovede u zapadnjački blok, i pojača regionalnu snagu Turske, ključne saveznice u Sjevernoatlantskom savezu. No može li se smjer dogovoren posljednjega tjedna, koji strateški koristi Sjedinjenim Državama, ali je skup naftnim kompanijama, brzo učiniti profitabilnim, još je veliko pitanje. Tako je i s prirodom i razmjerima političkoga spora s Rusijom, gubitnicom u tom sporazumu. Ključne naftne kompanije uključene u projekt naftovoda, BP Amoco, PLC, kazale su da će tražiti pomoć od Washingtona u osiguravanju dovoljno isporuka nafte od proizvođača u regiji kako bi naftovod učinile komercijalno održivim. BP Amoco je odredio krajnji rok sljedećeg listopada za prikupljanje financijskih sredstava i skupljanje narudžba isporuka za uporabu naftovoda, kazao je Michael Townshend, direktor tvrtke za međunarodne poslove. Nova količina nafte iz kaspijskog područja bit će spremna do 2004., a naftne će tvrtke morati odlučiti do listopada gdje će izgraditi naftovod za njezin prijevoz. 'Nije nemoguće, ali je velika žurba', kazao je. 'Jedini način na koji on može funkcionirati jest naftovod učiniti što pristupačnijim dostavljačima kako bi svoju naftu dostavljali njime', dodao je. 'Mi tražimo od vlade Sjedinjenih Država da privuče što je više moguće nafte i što je više moguće novca'. Ako novac ne dođe na vrijeme, BP Amoco može pokušati izvlačiti naftu drugim smjerom, proširujući kapacitet postojećega naftovoda iz Bakua, Azerbajdžana, do Supse, Gruzije, blizu Crnog mora, kazao je g. Townshend. Od tamo će se nafta prevoziti tankerima kroz Bospor, pravcem koji se manje sviđa Washingtonu i naftnim kompanijama. Isto tako je moguće da BP Amoco odgodi sljedeću fazu proizvodnje nafte u Kaspijskom jezeru ako se ne postigne dogovor o strukturi naftovoda.(...) Naftne kompanije su se prvo nadale da će Washington dopustiti kraći put kroz Iran, s izlazom na Perzijski zaljev. No to je zapriječeno odbijanjem Washingtona da ukine gospodarske sankcije protiv Irana. Mimo strateških pitanja, pravac kroz Bospor postavlja i neke probleme zaštite okoliša te kako su ovi postajali očitiji, tako su se naftne kompanije više okrenule prema skupljem pravcu kroz Tursku. Kako su se naftne kompanije počele kolebati, Turska je pokušala pravac prema njezinoj luci Ceyhan učiniti primamljivijim najavljujući da će platiti prekoračenja troškova 2,4 milijarde dolara vrijednog naftovoda. Kada je na europskom skupu na vrhu u Istanbulu prošlog tjedna objavljen sporazum, za Tursku je to bio najvažniji dio petodnevnog posjeta Predsjednika SAD-a. Druge zemlje koje trebaju potpisati sporazum su Azerbajdžan, Kazahstan i Gruzija. Ta pobjeda za Clintonovu državnu upravu može imati i nepredviđene cijene. Dužnosnici državne uprave kazali su da je Rusija uvijek na pravac naftovoda gledala kao na neizravnu prijetnju. Dok je prošloga tjedna izgledalo da se ruska reakcija ne čuje, čak su i izgledi postizanja sporazuma o naftovodu naveli dužnosnike u Moskvi da javno špekuliraju kako Washington pokušao izazvati kaos ne njezinim južnim granicama. Alan Makovsky, analitičar na washingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku, kazao je da je Rusija na nastojanja Washingtona u Kaspijskom jezeru gledala jednako kao i na širenje NATO-a na južnom ruskom boku. Rusija se priviknula na NATO-ovo uključivanje njezinih bivših satelita, Poljske, Češke i Mađarske, no otvoreno je pitanje kako bi reagirala na naftovod planiran da Moskvu liši njezinih dragocjenih prihoda i prestiža. 'Oni to vide kao jasnu prijetnju', kazao je viši dužnosnik državne uprave. 'Oni to vide kao sljedeću fazu nadmetanja između SAD-a i Rusije. Čini se da ne razumiju da će im biti bolje sa stabilnim južnim bokom'", piše Jane Perlez.