ZAGREB, 22. studenoga (Hina) - Psiholozi dosad nisu iskoristili virtualnu stvarnost, iako bi ta tehnika mogla biti vrlo korisna u liječenju mnogih problema, tvrdi stručnjak.
ZAGREB, 22. studenoga (Hina) - Psiholozi dosad nisu iskoristili
virtualnu stvarnost, iako bi ta tehnika mogla biti vrlo korisna u
liječenju mnogih problema, tvrdi stručnjak. #L#
Profesor David Rose sa Sveučilišta "East London" tvrdi kako je
glavni razlog bila visoka cijena te tehnike, prenosi BBC.
No, s obzirom na to da cijena kompjutora i programa pada, on
predviđa da će se za nekoliko godina psiholozi sve više služiti tom
tehnikom.
Programi su se već upotrebljavali u mnogim područjima, uključujući
i liječenje osoba s ozljedama mozga, poremećajem prehrane i
strahovima.
"Programi mogu stvoriti ili oponašati situaciju vrlo sličnu onoj iz
stvarnog života", kazao je profesor Rose, dodajući kako se bez
poteškoća ljudi mogu osloboditi od nekih strahova, poput straha od
visine.
"Umjesto da nekoga odvedemo na vrh zgrade, što može biti opasno, to
činimo virtualno i postupno povećavamo visinu", rekao je.
Profesor Rose sudjelovao je u izradi programa namijenjenih osobama
s teškoćama u učenju te onima koje su pretrpjele ozljedu glave.
Program namijenjen osobama s ozljedom glave potiče pamćenje nužno u
rješavanju osnovnih zadaća, kao što je snalaženje u prostoru oko
bolnice ili rehabilitacijske ustanove. Te se osobe pomoću
joysticka mogu kretati virtualnim prostorom rehabilitacijske
ustanove.
Neki psiholozi tom tehnikom liječe poremećaje u prehrani i spolne
disfunkcije.
Programi za poremećaje u prehrani temelje se na pretpostavci da
osobe oboljele od anoreksije imaju iskrivljenu sliku o svojemu
tijelu.
Pacijentima se može pokazati slika njihova tijela kako bi je mogli
usporediti s drugim ljudima, ili se od njih može zatražiti da sami
stvore idealno tijelo, kakvim ga zamišljaju.
Profesor Rose tvrdi da će se virtualna stvarnost ubuduće
upotrebljavati za osobe koje su pretrpjele moždanu kap, što bi
liječnicima moglo pomoći u procjeni može li se pacijent sam snaći
kada iziđe iz bolnice.
Najprije se digitalnom tehnikom snima njegov stan, a zatim se
izrađuje virtualna slika. Pacijent se zatim može kretati svojim
domom, a liječnik će procijeniti hoće li se, primjerice, sjetiti
isključiti štednjak.
Profesor Rose napominje da su nužna dodatna istraživanja kojima će
se ispitati može li se tehnikom kreiranja virtualne stvarnosti
pacijenta prenijeti u stvarni svijet.
Moglo bi se, recimo, dogoditi da dijete koje nauči prelaziti ulicu
uz pomoć virtualne stvarnosti pomisli da ga automobil ne može
ozlijediti ili ubiti.
"Moramo paziti da pacijenti nauče ono što ih želimo naučiti", rekao
je profesor Rose.
(Hina) car dgk