CH-S-HUMANITARCI-Strana pomoć-Ratovi-Tržište/cijene US 16. XI. IHT CRVENI KRIŽ SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE16. XI. 1999.Vrijeme za suradnju humanitarnih djelatnika i poslovnog svijeta"Na mostu između Ženeve i
Lausanne neka je vragolasta osoba naškrabala: 'Prvo moramo globalizirati obveze.' Ne poistovjećujem se često s grafitima, ali anonimni je autor imao pravo", piše Cornelio Sommaruga, predsjednik Međunarodnog povjerenstva Crvenog križa."Globalizacija je, naravno, u osnovi financijski i gospodarski fenomen. No iznenadna plima i oseka kapitala koja odlikuje globalizaciju može imati duboke učinke na sukobe i humanitarne krize. Tko glavne snage globalnih financija poziva na odgovornost, kad se to dogodi? I slično, kada politika neke rudarske ili naftne kompanije nepovoljno utječe na sukob?U prošlosti između humanitaraca i poslovnog svijeta nije bilo mnogo dijaloga. (...) Poslovni svijet nije dio tradicionalne liste naših sugovornika - vlade, boraca, drugih agencija za pomoć - s kojima izaslanici Međunarodnog odbora Crvenog križa surađuju u zonama sukoba. Mislimo da je vrijeme da se to promijeni.Prije iznošenja nekih zamisli o tome kako bi to trebalo provesti,
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
16. XI. 1999.
Vrijeme za suradnju humanitarnih djelatnika i poslovnog svijeta
"Na mostu između Ženeve i Lausanne neka je vragolasta osoba
naškrabala: 'Prvo moramo globalizirati obveze.' Ne poistovjećujem
se često s grafitima, ali anonimni je autor imao pravo", piše
Cornelio Sommaruga, predsjednik Međunarodnog povjerenstva
Crvenog križa.
"Globalizacija je, naravno, u osnovi financijski i gospodarski
fenomen. No iznenadna plima i oseka kapitala koja odlikuje
globalizaciju može imati duboke učinke na sukobe i humanitarne
krize. Tko glavne snage globalnih financija poziva na odgovornost,
kad se to dogodi? I slično, kada politika neke rudarske ili naftne
kompanije nepovoljno utječe na sukob?
U prošlosti između humanitaraca i poslovnog svijeta nije bilo mnogo
dijaloga. (...) Poslovni svijet nije dio tradicionalne liste naših
sugovornika - vlade, boraca, drugih agencija za pomoć - s kojima
izaslanici Međunarodnog odbora Crvenog križa surađuju u zonama
sukoba. Mislimo da je vrijeme da se to promijeni.
Prije iznošenja nekih zamisli o tome kako bi to trebalo provesti,
važno je ustvrditi da Crveni križ ni na koji način nije protiv
kompanija niti pokušava odabrati stranu u raspravi za ili protiv
globalizacije. (...) Ništa ne govori da je traženje profita
nespojivo sa širim interesima ljudskog društva.
Međutim, posljedica gospodarske globalizacije je globalizacija
obveza. Kompanije u zonama sukoba ne mogu biti imune na ono što se
događa oko njih.
Nadziranje prirodnih resursa često je jedan od glavnih uzroka
dugotrajnih sukoba koji su obilježavali razdoblje poslije hladnog
rata. Međunarodni poslovi, posebno oni u primarnom sektoru, ne mogu
preseliti svoje operacije iz ratnih zora. Oni često nemaju drugog
izbora već ostati.
U državi koja je zamalo propala - kao što je danas prečesto slučaj -
to može često poslovima dati nerazmjernu moć da utječu na živote
žrtava sukoba.
I što treba učiniti? Creni križ vjeruje da, kao prvo, treba uložiti
veći napor da se kompanije podsjeti na načela i primjene
međunarodnog humanitarnog zakona. Mi, humanitarni djelatnici
moramo osvijestiti poslovne vođe o mogućim humanitarnim
posljedicama gospodarskih odluka.
Moramo sustavno razvijati kontakte, s ciljem međusobnog
upoznavanja. Naravno, mnoge su kompanije silno svjesne svojih
dužnosti u zonama sukoba i ponašaju se časno. I opazili smo nedavne
međunarodne poteze da se poboljša nadzor kupovine nebrušenih
dijamanata u Africi. No treba učiniti mnogo više.
I humanitarni djelatnici i kompanije mogu imati koristi od
međusobnog boljeg razumijevanja. Crveni križ sa svoje strane mora
držati korak s najnovijim tehnikama upravljanja. Moramo biti
moderni i inovativni, i spremni smo učiti od poslovnog svijeta.
A, osim na području međunarodnoga humanitarnog zakona, smatramo da
bi i poslovni svijet mogao nešto naučiti od Crvenoga križa. Naša
organizacija uživa velik ugled u humanitarnom svijetu zbog
opstajanja i djelovanja u nekim od najnepristupačnijih i
najnegostoljubivijih mjesta na zemlji.
Naši su povjerenici stekli znatnu stručnost u umjetnosti
povećavanja količine hrane dostupne zajednicama bez oštećivanja
mjesnih tržišta koja su funkcionirala prije izbijanja krize, i koja
će morati nastaviti funkcionirati nakon što Crveni križ napusti
područje. To se također mora činiti na neutralan, neovisan i održiv
način.
Naravno, posao koji još nisam spomenuo jest unosno prodavanje lakog
oružja borcima. Ne treba ni reći da nenadziran tok oružja u sukob
može izazvati neizrecive patnje i nestabilnost.
Države i tvrtke koje lakim oružjem opskrbljuju borce koji ne
poštuju međunarodni humanitarni zakon s njima dijele moralnu
odgovornost za uporabu tog oružja.
U Ženevi su Crveni križ i Pokret crvenog polumjeseca upravo
završili svoju dvadesetsedmu konferenciju. Na sastanku se od
država još jednom zatražilo da preuzmu svoje dužnosti u primjeni i
poštivanju ženevske konvencije i ratnih zakona. (...)
Konvencija iz 1949., koja pokušava ograničiti učinke rata na žrtve,
odnosi se na većinu država. U desetljećima koja su uslijedila
počelo se držati da ona obvezuje pobunjeničke skupine i pokrete
nacionalnog oslobođenja. Kad se radi u zonama sukoba, nije li
vrijeme i da kompanije, koje su sad moćnije nego ikad, prihvate
načela konvencije?"