SLO 16.XI.-DELO-AUSTRIJA I EU

SLOVENIJA DELO 16. XI. 1999. Ne dobiješ uvijek sve što hoćeš "Kad je Austrija onemogućila početak pregovora EU-a s pridruženim državama na području energetike, poručila je da u zamjenu za pristanak pridruženja Češke zahtijeva uvođenje dodatnih sigurnosnih mjera u nuklearnoj elektrani Temelin, strožih od onih koje je odobrilo povjerenstvo EU-a. Dva tjedna poslije u Bruxellesu je odustala od toga stajališta i potez kod kuće prikazala kao pobjedu, a mjerodavna je ministrica odgovorna za sigurnost korisnika, očito na vlastitu ruku, ponovila prijetnje Češkoj. Otprilike u isto vrijeme ponovila se priča na području prometa: ministar prometa rekao je da će Austrija vetom spriječiti pregovore o usklađivanju prometnog zakonodavstva ako ne dobije jamstva da će za vozače teretnjaka s europskog istoka uvesti sustav tako zvanih ekobodova. Prijetnja je opozvana još brže nego u slučaju energije. Ostalo je na obećanju da će se problemi dodatnog prometa iz novih članica obraditi prije njihovog pridruživanja. O prijetnjama vetom u tisku se piše da su u EU izazvale 'čuđenje' i 'smješkanje', jer ne zna se za što se to Austrija zauzima. Austrijski član povjerenstva Franz Fischler o taktici svoje države nema najbolje mišljenje. Rekao je da mu se blokiranje početka pregovora ne čini produktivnim, jer 'smisao pregovora je u tomu da se iznesu prigovori i dvojbe'. Unatoč brzim metamorfozama austrijske vanjske politike, u diplomatskim se krugovima najprije pomislilo na mogućnost da se radi o posljedici ojačane prosvjedne uloge austrijske slobodarske stranke. 'U EU državama je prilično teško objasniti da to nema nikakve veze s Haiderom', iznio je bečki 'Die Presse' mišljenje austrijskijh diplomata u Bruxellesu. Ako ne s njim, s kim onda ima posla? Tu mislimo na dokument koji je poslije svršetka austrijskoga predsjedanja EU-om nastao među diplomatima Unije u Beču. Nije bio namijenjen javnosti, no dijelovi su zbog indiskrecije objavljeni. Diplomati su držali da je način na koji je u drugoj polovici 1998. godine Austrija predsjedala EU-om, bio školski primjer kako 'mala država ne bi smjela djelovati'. Stajalište je bilo iznenađujuće, jer su djelatnosti posvećene utvrđivanju zamisli europskog udruživanja, u austrijskoj unutarnjoj politici imale povoljan odjek. Tako su kancelar Klima kao i ministar vanjskih poslova Schuessel bili na vrhuncu omiljenosti. Dvojbe o produbljivanju Unije i širenju prema Istoku bile su potisnute u stranu, jer se pokazalo da Austrija može ostvariti baš sve nacionalne interese ako je dovoljno odlučna i ako postupa kao velika. Europski diplomati su se prema Austriji odnosili kao prema 'maloj državi' i u svjetlu uzoraka ponašanja koje očekuju od takvih država, iako s osam milijuna stanovnika i statusom treće najbogatije države EU-a, dakako nije baš mala. Smisao prigovora pogađao je odnose između sredstava i ciljeva, traženje realistične uloge u zajednici petnaest država, gdje mnoge stvari velike države međusobno sklapaju, a u zamjenu - ako tako zahtijeva korist većine - podređuju zajednici svoje interese. Možda dakle veleposlanici nisu promašili kad su Austriji zamjerili što je prvo predsjedanje (pridružila se g. 1995.) shvatila kao prigodu za ostvarenje svih nacionalnih koristi. Godinu dana poslije zašla je naime u razdoblje prkošenja i napasti s ucjenama, a da se nije dovoljno osvrtala na prosjeke koji nastaju u EU. Druge države to očito ne odobravaju. Načelo djelovanja kompleksne naddržave posebne vrste je naime pregovaranje i opet pregovaranje. Ultimatumi nisu poželjni, jer ometaju pregovore. Čak i primadone koje sudjeluju od samog početka, sve si rjeđe priušte takvo plesanje izvan reda. Previše je zajedničkih interesa već na kocki. Austrijsko traženje korisne taktike za optimalno ostvarenje nacionalnih interesa male države može se stoga shvatiti kao širi školski primjer problematičnog upućivanja na konsenzusnu, pregovaračku prirodu EU-a i na njezinu nedvojbenu maksimu da - kako su pjevali Rolling Stonesi sedamdesetih godina - 'ne možeš uvijek dobiti sve što hoćeš'" - piše Mojca Drčar Murko.