NJ 15. XI. WELT: TVORAC HRV. DRŽAVE

NJEMAČKA DIE WELT 15. XI. 1999. Franjo Tuđman: predsjednik koji je stvorio Hrvatsku "Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman vezao je svoju za sudbinu svoje države kao rijetko koji drugi državnik - isprepleo ih je u čvrsto, čak i olovno jedinstveno tkivo. Još i više: hrvatska je država doslovno njegova tvorevina. Ta je država za njega ispunjenje nacionalnih snova koje su Hrvati sanjali devet stoljeća. Sada je Tuđman smrtonosno bolestan. Dugo nije želio priznati da je bolestan. Nakon što je 1996. liječen u vojnoj bolnici u Washingtonu - navodno zbog čira na želucu - uoči predsjedničkih izbora 1997., na kojima je Tuđman pobijedio sa 61,2 posto glasova, pojavila se sumnja da je Predsjednik obolio od raka. No, uslijedili su demantiji koji se protežu sve do danas. Tuđman, koji je u malim pitanjima pragmatik, čovjek je nacionalne misije. Hrvatska mu je važnija od svega, opravdava sva sredstva i za njega je istodobno i opsesija. Ta ga je osobina udaljila od mentaliteta njegova zavičaja, regije u srcu Hrvatske, sjeverno od Zagreba. Nakon osmanskih osvajanja, ta je regija ostala dijelom srednjoeuropskoga građanskog društvenog poretka. Seljaci su pod vladavinom Habsburgovaca bili katolici, umjereni, konzervativni i siromašni poput crkvenih miševa. Tražena su prava, reforme, mirna emancipacija. Revolucionari poput Josipa Broza Tita, koji također potječe iz tog kraja, bili su iznimka. Franjo Tuđman rođen je 1922. u mjestu Veliko Trgovišće. Na početku partizanske borbe priključio se - kao njegov brat, koji je u borbama izgubio život - antifašističkom otporu u svom zavičaju i uživao je tamo status najobrazovanijeg aktivista. Ostao je vojnik, pokrovitelji su mudrijašu utrli put u Beograd te je pedesetih godina postao najmlađim Titovim generalom. Njegov znanstveni interes bio je usmjeren na povijest, posvetio se političkoj historiografiji - diletantski ali pedantno. Time se sukobio s moćnim srpskim generalima, koji su činili isto što i on - nemarno i u velikosrpskom duhu. Kada se pokazalo da brojke iz službenih istraživanja o ratnim žrtvama nije moguće uskladiti s onima koje je isticao Tito, brzopotezno su zatajene. Tuđman nije htio sudjelovati u tome. Usprotivio se službenoj historiografiji koja je udeseterostručila ustaška ubojstva. Pokušaj pripisivanja kolektivne krivnje Hrvatskoj pretvorio je njega, komunista, u borca za - hrvatsku - istinu. G. 1967. potpisao je Deklaraciju o hrvatskom jeziku i izbačen je iz partije. G. 1971. osuđen je nakon razbijanja Hrvatskog proljeća na dvije godine zatvora. Njegov trenutak za preuzimanje uloge nacionalnog vođe kucnuo je tek kada se učinilo da Miloševićeva velikosrpska politika ugrožava egzistenciju Hrvatske. Demokratski diskurs nije bio primjereno sredstvo borbe protiv Tuđmanova antipoda u Beogradu, apartčika bez misije, velikosrpskog ratnika bez nacionalne vizije, taktičara koji mrzi svoj narod a voli vlastitu moć. Tuđman je mobilizirao hrvatsko stanovništvo nacionalnim temama, njegovi su govori bili prožeti vatrenim nacionalizmom i puni crno-bijelih prikaza. Hrvatska demokratska zajednica koju je Tuđman osnovao bila je polutan - nešto između pokreta i stranke. Taj je nacionalni pokret spasio Hrvatsku koja nije imala sredstava za obranu i u protivnom bi pala žrtvom Srbiji. To je nesumnjivo Tuđmanova povijesna zasluga. Druga strana tog uspjeha bio je izvoz nacionalnog pokreta u susjednu Bosnu i Hercegovinu. Naime, Tuđman smatra tu zemlju posljednjim kolonijalnim ostatkom koji u danim okolnostima ne može preživjeti. Zajedno s tamošnjom sestrinskom strankom radio je na strategiji koja je bila usmjerena na podjelu susjedne zemlje. Pri tome je mogao potajno igrati na kartu blagoslova nekih političara na zapadu. No, u samoj Hrvatskoj baš i nisu pretjerano marili za tu ideju. U vlastitoj je državi - kojom je vladao autoritarnim stilom - Predsjednik bio sve omraženiji. U ime nacije blokirao je demokratske snage u nastajanju u Hrvatskoj koja je neovisna od 1991. Tuđman je stvorio hrvatsku državu - i oduzeo joj mnoge mogućnosti", napominje na kraju portreta Dunja Melčić, publicistkinja i filozofkinja hrvatskoga podrijetla koja živi i radi u Frankfurtu na Maini.