NJ 11.XI.-DIE WELT-USTAV EU

NJEMAČKA DIE WELT 11. XI. 1999. Prodijev ustav "Neka vrsta ustava za Europu trebala bi postojati. No ne smije se tako zvati. Moć Bruxellesa mora se uliti u neki oblik. No to nitko ne smije primijetiti. Romanu Prodiju, novom šefu europskog povjerenstva ne treba zavidjeti. Europski bi ustav učinio Bruxelles jačim no ikada. Otpor nacionalnih država je siguran, katkad s dobrim argumentima, katkad s lošim. No Prodi s ispravnim projektom upravo kreće pogrješnim putom - kroz stražnja vrata. To neće dobro svršiti. Ono što su neki naslućivali, moglo bi postati stvarnost: stari europski trik koji uvijek funkcionira - da se pod pritiskom rokova uvijek odlučuje samo ono što bezuvjetno treba odlučiti, mogao bi prvi put propasti u velikom stilu. Nažalost, baš u trenutku kad Europska unija za XXI. stoljeće svojim zemljopisnim širinama i političkim dubinama konačno mora odrediti granice. Prije dvije godine šefovi vlada uzeli su odgodu jer zbog unutarnjopolitičkih razloga nisu željeli donositi dalekosežne europske odluke, a proširenje unije na Istok činilo se još tako dalekim. Svi upravljači EU podcijenili su pritisak koji je počeo kad je pao Zid. Taj pritisak ne popušta, nego jača. Gotovo desetak država danas želi ući u uniju. Ona je izjavila svoju spremnost za prijam svih, no za to nije spremna - što i ne bi bilo najgore. Zastoj reforma u EU-u vladao je zamalo uvijek. Do prije pola godine stratezi su s pravom vjerovali da nakon prvog vala prijama mogu napraviti stanku kako bi zatim opet reformirali potrebne sitnice u unutarnjoj strukturi unije. No od kosovskoga je rata jasno da će idućega desetljeća u klub bogatih Europljana ulaziti jedan kandidat za drugim. Stoga je ovaj početak reforme zasad i zadnji. Sada dakle jednim udarcem treba pripremiti kuću. Sada sve reforme moraju uspjeti odjednom. Pritisak je golem, a EU zarobljen u vlastitoj taktici. Stoga se bruxelleski novi gazda s pravom upušta u novi pokušaj. Sve treba staviti na stol, jer ga se može pokriti samo još ovaj put: većinske odluke kao pravilo - što bi nacionalnim državama a ponajprije njihovim parlamentima oduzelo dobar dio njihova suverenog utjecaja. Dioba sporazuma EU-a na temeljni dio i lakše dostupan dio, što pak podupire sve užu suradnju. Preraspodjela glasova u tijelu odlučivanja, 'ministarskom vijeću' - što bi jednom zauvijek utvrdilo težine malih i velikih u toj uniji navodno jednakih. Samo se to lako pribraja nekoj vrsti ustava Europske unije. Zašto da ne? Tamo gdje je na hrpi toliko moći, potreban je okvir čvrstih struktura kojemu neće trebati svake tri godine iznova uzimati mjeru. No Romano Prodi ima spušten vizir: o ustavu namjerno ne govori. Umjesto toga dopušta da općinstvo stekne dojam da se radi o jednom od mnogih pisanih nastavaka, o pukom dopunjavanju. To je iz temelja pogrješno, jer je nepošteno: nema ustava na stražnja vrata. Zbog nacionalnog interesa, vlade moraju uvidjeti da Bruxelles zaslužuje ustav. Proširenje na Istok se naime ne može spriječiti, od kosovskoga rata vjerojatno čak više ni zakočiti. No ako u Bruxellesu ostane sve po starom, EU će na pragu XXI. stoljeća pasti na razinu zone slobodne trgovine koja funkcionira više loše nego dobro. Na kocki je od jučer dakle ne samo budućnost nego i sadašnjost - ono što zemlje članice od Europske unije danas imaju i cijene. Budući da Europa nije raspoložena za širenje, ustav joj nije potreban. No postoji više načina da bi se došlo do ustava: netko ga može narediti odozgo, mnogi ga mogu iznuditi odozdo ili ga skupina odabranih može napisati u ime svih i zatim dati na glasovanje. Kako jest da jest, no kakva je pouka za Europu?" - pita Nikolaus Blome u uvodniku lista.