RU-N.GAZETA 5.11.NATO-SVJETSKI POREDAK

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 5. XI. 1999. Novo središte svjetske vlasti "Na redovitu 54. sjednicu Glavne skupštine Ujedinjenih naroda, koja je u rujnu započela u New Yorku, pristigla je jako ugledna publika: 39 državnih poglavara, 25 premijera i ministri vanjskih poslova. Visoki su dužnosnici pohitali na posljednju sjednicu u ovom stoljeću i tisućljeću, kako ne bi propustili jedinstvenu prigodu da se pojave pred međunarodnom zajednicom (...). Riječ je o tome da Sjedinjene Države i njihovi partneri otvoreno postavljaju pitanje o novom sadržaju, zapravo o preinaci temeljnih načela univerzuma: državnog suvereniteta, nepovredivosti državnih granica, neupletanju u nutarnje stvari države, neprimjeni sile i prijetnje itd. Sve to treba uzmaknuti pred bezuvjetnim načelom vlasti prava čovjeka i pojedinca. Radi toga se zanemaruje državni suverenitet i dopušta se miješanje u unutarnje stvari države, a državne granice koje je potvrdila povijest i međunarodni ugovori nisu zapreka za upletanje izvana ako se tu, prema mišljenju velike države ili skupine država koje se s njome slažu, javljaju unutarnji procesi koji odgovaraju definiciji etničkog čišćenja i progona nacionalnih manjina. To se, očito, ne odnosi na samu veliku državu i njezine partnere. Smatra se da su tu humanitarna pitanja u redu i nikome se neće dopustiti da dirne u njihov državni suverenitet. (...) U nastupima na sjednici Glavne skupštine UN-a, visoki dužnosnici iz NATO-a nastojali su tom običaju prihvaćanja vrlo važnih međunarodnih odluka kojim su označili početak raketno-bombaških napada, uglavnom američkih, na Jugoslaviju, u ožujku ove godine, dati izgled doktrine. Mijenja se uloga UN-a i Vijeća sigurnosti. Donošenje i usklađivanje odluka zapravo se seli u drugo središte vlasti usporedno s UN-om. Točnije, u NATO. Rusiju, naravno, isključuju iz tog drugog središta vlasti. Isto kao Kinu koja je stalna članica Vijeća sigurnosti. Kao i druge ugledne države koje nisu članice NATO-a. A da i ne govorimo o drugim srednjim, malim i jako malim zemljama koje su tako izdvojene iz brzog tijeka svjetske politike. Tako se stvaraju uvjeti za napetost, nepovjerenje, sukobe. Predsjednik Clinton nastupio je na sjednici sa sigurnošću domaćina. Nije puno govorio o Kosovu. Čemu trošiti riječi. On je pobjednik. Ono što je nedorečeno, doreći će njegovi partneri. Osim toga, stvar s Kosovom toliko je nepravedna da se američki Predsjednik radije nije doticao te teme. Ideološku preinaku svjetskog poretka pokazivao je uglavnom na primjeru Bogom danog Istočnog Timora. Nije smetalo što je Kosovo - Kosovo, a Timor je nešto drugo. Na kraju svijeta. Tu je potreba upletanja bila potpuno jasna, sukladno slovu i duhu UN-a. Isto kao što nema, ili gotovo nema, ništa zajedničko između Kosova i Ruande gdje bi Tutsi nestali u divljačkom genocidu da se - uz odobrenje UN-a - nije umiješao savez afričkih država. (...) Nova strategija 'humanitarnog upletanja' u potpunosti se može primijeniti na Europu, da ne govorimo o Africi ili Aziji. 'Kosovska žeravica' tinja na području bivše Jugoslavije. U mnogim se mjestima može dogoditi Kosovo-2, Kosovo-3 itd. Jak muslimanski val koji nadire s juga Europe, mogao bi u sljedećih pet do deset godina zahvatiti balkanske i istočnoeuropske zemlje s velikim turskim enklavama. Pred ruskom je diplomacijom težak problem. U svom nastupu u New Yorku, ministar vanjskih poslova Igor Ivanov uglavnom se ograničio na neka razmišljanja o tome da međunarodna zajednica može primjenjivati silu u skladu s Poveljom UN-a i uz odluku Vijeća sigurnosti. To je, tobože, teoretski imperativ. No s 'humanitarnim upletanjem' već smo opekli prste u Čečeniji. U međuvremenu, sve veći politički zaokret SAD-a, NATO-a i Europske unije ide pravcem zabrinutosti zbog razmjera 'humanitarne katastrofe' u Čečeniji i na susjednom ruskom području, kamo se ljudi moraju preseljavati bježeći od čečenskih bandita. No moglo bi se dogoditi da stvar ne ostane na tome. Kosovo je potaknulo žučnu raspravu. Sjednica će se završiti 5. IX. 2000. Istog će ju dana zamijeniti 'susret tisućljeća na vrhu' uz sudjelovanje šefova država članica UN-a. Za nepunu godinu dana treba obaviti velik posao u kojemu će Rusija imati jednu od glavnih uloga. Preinaka svjetskog poretka i reforma UN-a očito su na pomolu, ali ne uz zvuk 'humanitarnih', već drugih upletanja", piše Boris Pjadišev.