ESP/PAIS/4.11./KRAJ SVIJETA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 4. XI. 1999. Kraj svijeta "'Nikada nisu međusobno zaratile dvije zemlje u kojima postoji McDonalds', kaže Thomas Friedman u svojoj knjizi 'The Lexus and the olive tree'. No ipak: u ratu na Kosovu i jedni i drugi znaju što znači imati McDonaldsa u susjedstvu. Je li zato Friedman, koji je dvaput dobio Pulitzerovu nagradu, nemjerodavan da govori o globalizaciji? 'Lexus' je tip Toyotina automobila, a 'olive tree' je drvo masline. Prvi je pojam referenca na opće mjesto univerzalne želje kao što su automobili. Dok maslina, s druge strane, podsjeća na drvo koje pokazuje sklonost plemenskome. Emocionalna dinamika svijeta danas se kreće između između planetarne homogenizacije i sklonosti individualnom. A u gospodarstvu s jedne je strane sve više fuzija velikih poduzeća, a s druge se pojavljuju tržišne mikroavanture na području obrta. S jedne strane se šire transnacionalne grupacije, a s druge se pojavljuju etnički i nacionalistički rascjepi. Thomas L. Friedman je postigao međunarodni uspjeh zahvaljujući svom djelu 'Lexus i maslina' u kojem je prikazao panoramu našega postmodernizma. Od 1946. do 1989. prevladavao je dvojni model hladnoga rata, dok se od 1990. do kraja stoljeća razvija model globalizacije. Prvi je karakterizirala suprotstavljenost velesila, a sadašnji definira podjela vlasti. U onom se moglo govoriti o dvije ili više kultura, a u ovom se osjeća sklonost prema stvaranju jedinstvene kulture i načina razmišljanja koji se međusobno poklapaju sa sjevernoameričkim carstvom i vladavinom tržišta. Uz jedan dodatak: tržište se ne pojavljuje samo kao alternativa planiranju, nego se pretvara u apsolutan vodič Istine, Ljubavi, Pravde ili Ljepote. Ignacio Ramonet u jednoj polemici s Friedmanom u 'Le Monde Diplomatiqueu' tvrdi da je tržište danas organizacijsko načelo koje odgovara bogovima u antičkim vremenima ili onome što predstavlja Razum od razdoblja prosvjetiteljstva. Homologacija, tržišno načelo, fuzije, fizije, integracija. Druge okolnosti u kojima se razvija postmoderno društvo su, po Friedmanovoj procjeni, zamjena sukoba nejasnom ravnodušnošću, zamjena čvrstoga Berlinskog zida virtualnom mrežom i konceptima opterećenim brzinom. Vrijeme hladnoga rata najbolje ilustriraju sumo borbe - dva golema tijela koja se susreću prijeteći jedno drugom, ali nikad se ne dodirujući, iako su uvijek u smrtonosnom zagrljaju. Današnju stvarnost najbolje prikazuje utrka na 100 metara koja se neprekidno ponavlja i u kojoj izgubiti za stotinku sekunde znači izgubiti život i vratiti se na početak. Brzina trgovine, putovanja, inovacija, ali i nepostojanost radnih mjesta, gubljenje kontakata i boravišta, 'prenosiva' egzistencija - sve to povećava broj čvorova od kojih je satkana mreža. U tom novom univerzumu, u kojem se energija raspršuje na podanke, lice moći ne javlja se u obliku velikih formacija. Nije lako licem u lice suočiti političke sile jer se širom planeta ponavlja samo jedno. Nije lak ni sukob između nacija jer se često svode na isti konglomerat. Nije moguća, napokon, ni borba između dvije tvrtke jer su često, izravno ili neizravno, dio istoga trusta. Sad se već, kao u srednjem vijeku, možemo bojati nekih pojedinaca i vidjeti svijet u njihovim rukama. Napredak? Nazadak? Imovina 358 najbogatijih osoba na svijetu više vrijedi nego godišnji prihod 2.600 milijuna stanovnika. Ili: zbroj bruto nacionalni proizvod svih nerazvijenih zemalja (600 milijuna stanovnika) ne doseže bogatstvo tri najbogatija čovjeka na svijetu. Stvarnost? Fikcija? Kraj suvremenoga svijeta? Kraj svijeta?" - pita se Vicente Verdu.