US CSM 4. XI. ULJEPŠAVANJE ČINJENICA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 4. XI. 1999. Dosta novinarstva koja uljepšava činjenice "U posljednjih deset godina mediji su suočeni sa sve malobrojnijim čitateljstvom i smanjenim brojem TV gledatelja. Nastojanja ponovnog osvajanja udjela u tržištu djelomice objašnjavaju nestanak pristaša ozbiljnih vijesti, a velikim dijelom objašnjavaju neke neodređene zamisli i ćudljiva eksperimentiranja. Mnoge od tih zamisli i inovacija pakirane su kao novi pokret zvan javno (ili građansko) novinarstvo. Javno novinarstvo polazi od pretpostavke da Amerikanci odlažu novine i gase televizijski program jer su vijesti previše negativno obojene, prehladno objektivne i prepune sukoba. Javni novinari neprestance ponavljaju kako treba odbaciti izvješćivanje 'građeno na sukobu' i odbaciti ono za što tvrde da je tek 'privid' objektivnosti. Ako je tradicionalno novinarstvo čuvar vlade, javno novinarstvo je prikolica promjenjivih javnih osjećaja. Novinska vrijednost sukoba kao vijesti godinama je bila osnovni kriterij u fakultetskim udžbenicima novinarstva. Npr. kada se predsjednički kandidati prepiru oko toga kako zaustaviti proliferaciju nuklearnog oružja, to je vijest. Pristaše javnog novinarstva, kao što su Jay Rosen s newyorškog sveučilišta i Davis Merritt s The Wichita (Kanzas) Eagle naglašavaju 'odgovornost' medija više nego usmjerenost na sukob, objektivnost i nepristranost. Žele prekrojiti udžbenike novinarskoga izvješćivanja, žele iznova definirati što je vijest. Vjeruju u to da bi se urednici trebali sastati s javnosti kako bi otpočeli građanski dijalog. Javno novinarstvo, tvrdi Merritt, zagovara izvješćivanje novosti 'na takav način koji bi ljudima olakšao razmišljanje o rješenjima, ne samo o problemima i sukobima'. No, ne objašnjava način na koji bi novinari to mogli postići. Umjesto toga nudi sentimentalne besmislice. Istinski uravnotežen naslov za priču s naslovne strane, tvrdi, bio bi: '25.890 zrakoplova sletjelo sigurno; u New Yorku se jedan zrakoplov srušio.' Činjenica da javni novinari američke novine pretvaraju u napise praznih brbljarija, a TV vijesti pune čak i većim količinama koještarija već je dovoljno loša. Sada ti isti novinari svoju nejasnu novinarsku filozofiju žele izvesti u inozemstvo. Čelnici Centra Pew za građansko novinarstvo više su nego jednom obznanjivali kako je javno novinarstvo postalo globalna pojava. Javni novinari svoj model s greškom žele podijeliti s novinarima na Bliski istoku, u Africi, istočnoj Europi i u drugim zemljama u razvoju. Kao egipatski novinar koji radi na Bliskom istoku i koji piše o zemljama u razvoju, ja na to odgovaram 'ne, hvala'. Problem s novinarstvom u mnogim zemljama Bliskog istoka, Afrike i drugih zemalja u razvoju jest taj da već imaju i previše javnog novinarstva. Njihovi su mediji već previše udaljeni od objektivnosti; previše prilagođeni birokratskim vladarima; previše zabrinuti za društveni red umjesto za istinu. Različita mišljenja bivaju ugušena kako bi se državnim birokratima omogućilo da provode riješenja koja je nametnula vlada. Ako su javni novinari u Americi umorni od prikrivanja sukoba, pustimo ih onda da rade za novine koje se bave samo sladunjavim novinarstvom koje zagovara postojeću vladu. (...) U svojoj najnovijoj knjizi, "The Public Journalism Movement in America: Evangelists in the Newsroom" (Pokret javnog novinarstva u Americi: evangelisti u novinarstvu), Don Corrigan piše o ironiji obznanjenog cilja javnih novinara - da svoj hokus-pokus izvezu na Stari Kontinent. Moje vlastito nezadovoljstvo javnim novinarstvom svoje korijene ima u tome što se ovaj pokret kosi s ideologijom Jeffersona o tržištu ideja i o objektivnoj funkciji novinarstva. I s njegovom sličnosti s bivšim shemama novinarstva u zemljama u razvoju. Javno novinarstvo nije ništa drugo do li 'novinarstvo razvoja' koje su tako često nametali bivši diktatori zemalja u razvoju. Američki novinari žustro su se suprotstavili 'novinarstvu razvoja' kada su ga neki strogi režimi pokušali opravdati kao dio takozvanog Sustava informiranja Novog svijeta. Te autokratske vlade tvrdile su da imaju pravo cenzurirati zapadne službe informiranja, usmjeravati strane dopisnike u svom nastojanju da 'održavaju javni život bez teškoća' u svojim krhkim zemljama u razvoju. Krajem 70-ih i početkom 80-ih godina u američkim medijima istaknuti novinari govorili su protiv 'novinarstva razvoja' pred Kongresom i u UNESCO-u. Ti glasovi ponovno bi se trebali podići protiv novog pokreta javnog novinarstva. To je proizvod za izvoz koje zemlje što se bore za nesputano novinarstvo s kritičkim odmakom sebi ne mogu priuštiti. Javni novinari sve su izokrenuli naopako. Tradicionalno novinarstvo, sa svojim ratobornim no objektivnim izvješćivanjem, jedina je osnova na kojoj se može podizati demokracija. Tim novinarima iz dvoraca od slonovače ne smijemo dopustiti da svoju mlitavu novinarsku filozofiju izvoze u zemlje koje traže načine postizanja više razine demokracije. U suprotnom, novinari slijedećeg tisućljeća - bilo u industrijaliziranim zemljama ili u onima u razvoju - proklinjat će nas", piše Mohamed El-Bendary.