FR-LIBERATION 4.11.RAZG. S HASSNEROM

FRANCUSKA LIBERATION 4. XI. 1999. 'Prihvatiti mogućnost zahladnjenja odnosa s Moskvom' Marc Semo razgovarao je s Pierreom Hassnerom, stručnjakom za međunarodne odnose iz Državnog instituta za političke znanosti: " - Nije li šutnja Zapada pred bombardiranjem civilnog puka u Čečeniji još jedan dokaz kako velike sile mogu u svojoj kući raditi što hoće? = To smo znali i prije Čečenije. Ista je stvar i s Kinom, čiji je prvi čovjek dočekan u Parizu sa svim počastima, unatoč strašnom stanju u Tibetu. No, jesu li zbog toga bili suvišni napori učinjeni na Kosovu i u Timoru? Možemo li ne poduzeti ništa u prilikama u kojima možemo djelovati samo zato što ne možemo djelovati uvijek? K tome, mislim da ne treba pretjerivati glede naše nemogućnosti da činimo pritisak na Rusiju ili na Kinu. Svakako, nitko ne misli da se Moskva ili Peking može bombardirati kao Beograd. No gospodarsko oružje, obustava zajmova MMF-a i pomoći mogu biti vrlo djelotvorni. Tijekom krize na Kosovu, Rusi su na koncu napustili Miloševića jer su znali da njihova sudbina ovisi o Zapadu. Pritisci su se tada isplatili. U najmanju ruku, mogli bismo prekinuti sadašnju šutnju koja podsjeća na prešutni sporazum, i pokrenuti postupak protiv Rusije u Vijeću Europe ili na sljedećem susretu OESS-a na vrhu. - Bi li ti pritisci i moguće pogoršanje gospodarske krize u Rusiji mogli ojačati protuzapadnjačke snage? = Taj se razlog često navodi, no on mi nije uvjerljiv. Čini mi se da Jeljcin nema, ili nema više, pozitivnu ulogu kada je riječ o reformama. Njegovi politički suparnici moraju, isto kao i on, voditi računa o stvarnosti i posljedicama obustave gospodarske pomoći, kao i potpunog prekida suradnje sa Zapadom. Takve su odluke svakako teške za Europu, kao i za SAD. No, tragedija koja se u ovom času događa u Čečeniji to je strašnija što je, kako se čini, izazvana svjesno kako bi se vlada uredila i osigurala vlast Jeljcinova klana. - Je li čečenska kriza kao prvo posljedica tog kraja vladavine? = Rusija ostavlja dojam da se želi vratiti politici sile, predomislivši se glede ustupaka na koje je morala pristati zadnjih godina, kao što je slučaj s Čečenijom. Tisak je opet pod nadzorom, a javnošću se manipulira. Vjerovali smo, htjeli smo vjerovati zadnjih godina da je Rusija unatoč svemu napredovala na putu reforma i da je u tome treba poduprijeti. No, nije tako. Jeljcinova je vlast na izmaku i ubuduće moramo računati s nepredvidljivom Rusijom. Nisam stručnjak za Rusiju, ali ono što se sada događa u Čečeniji i na sjevernom Kavkazu moglo bi se proširiti na neovisne države u Zakavkazju (Armenija, Gruzija, Azerbajdžan) u kojima Moskva ne želi izgubiti utjecaj. - Može li na koncu doći do zahladnjenja odnosa s Rusijom, to više što zabrinjavaju neki znaci poput odbijanja američkog Senata, u kojemu većinu ima republikanska oporba, da potvrdi ugovor o zabrani nuklearnih pokusa? = Naravno, žalim zbog stajališta američkog Senata o tom ugovoru, no upravo je zbog toga važno imati rusku politiku koja se može pokazati. Ruski i američki nacionalisti međusobno se potiču. Da bi se spasilo popuštanje napetosti, trebamo ga znati staviti na kocku. Kada postoje neprihvatljive stvari, kao što je ova koju Moskva trenutno čini u Čečeniji, treba prihvatiti opasnost od mogućeg zahladnjenja."