2.XI. RDW: BUNDESBANK I DM U CR.GORI

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 2. XI. 1999. Bundesbank ne želi imati nikakve veze s uvođenjem njemačke marke u Crnoj Gori "Stefan Schoenberg, glavni ravnatelj odjela za međunarodne odnose u Deutsche Bundesbank (središnja njemačka banka - op. prev.), smatra da želja Crne Gore za uvođenjem njemačke marke u funkciji platežnog sredstva nije veliki problem. 'Naravno, odluka o monetarno-političkom osamostaljivanju u sadašnjem trenutku politički je jako osjetljiva. Može se zastupati stajalište da mi ne bismo trebali biti uvučeni u tu odluku. Budući da nismo konzultirani, nećemo biti ni uvučeni', napominje Schoenberg. Iako prethodno nije konzultirana Deutsche Bundesbank ili ostale ustanove njemačke vlade, svojedobno je i u Daytonskom mirovnom sporazumu napisano da će u Bosni i Hercegovini biti uvedena njemačka marka kao službeno platežno sredstvo. Ni predstavnik Ujedinjenih naroda na Kosovu, šef UNMIK-a Bernard Kouchner nije baš konzultirao tijela njemačke vlade prije no što je 3. rujna ove godine izjavio da tamo sada vrijedi njemačka valuta. Stefan Schoenberg iz Bundesbank smatra da takav jednostrani postupak nedvojbeno ima prednosti: 'Gledano iz moje osobne perspektive, moram reći sljedeće: možda to i nije tako loše. Naime, ako je riječ o jednostranim mjerama određene zemlje ili jednog dijela zemlje, tada iz takvog postupka ne mogu proizići nikakve obveze za tijela zemlje čija je valuta uzeta'. Drugim riječima, nastupi li u zemljama koje su uvele njemačku marku bez konzultacija s Frankfurtom financijska kriza, njemačka središnja banka ni u kom slučaju neće intervenirati. Osim toga, Bundesbank smatra da nije obvezna provjeravati autentičnost novčanica koje su u prometu u dotičnoj zemlji, niti osigurati dostatnu opskrbu gotovinom u odgovarajućoj regiji. U tom kontekstu Schoenberg upozorava da njemačka marka zapravo predstavlja još samo takozvanu 'denominaciju' eura te da je dakle već ukinuta i zamijenjena zajedničkom europskom valutom. Dakle, gledano iz čisto pravne perspektive, odgovarajuće zemlje nisu uvele u funkciji platežnog sredstva njemačku marku već euro. 'Imamo problem s kovanicama. Glede uvođenja eura početkom 2002. trenutačno se više gotovo i ne kuju nove kovanice njemačke marke: njihova se količina usmjerava tako da omogući tijesno premošćivanje razdoblja do 2002. Tada će biti uveden euro. Kada bi se ovdje pojavila pojačana potražnja za kovanicama zbog legalizacije marke na Balkanu, kod nas u Njemačkoj mogla bi nastupiti određena nestašica kovanica. U tom bi slučaju trebalo razmisliti o naknadnom kovanju kovanica', napominje Schoenberg. No, u osnovi je riječ samo o legalizaciji već postojećeg stanja, smatra Schoenberg. Njemačka je marka, po njegovim riječima, de facto već dugo igrala važnu ulogu na Balkanu. Ranije je samo tolerirana a sada se u Bosni i Hercegovini, na Kosovu te uskoro i u Crnoj Gori obveze - primjerice, iz kreditnih poslova - mogu i pravovaljano podmirivati u njemačkoj valuti. Schoenberg uspoređuje stanje na Balkanu s onim na Baltiku: 'Balkan je u sličnom položaju u kakvom su prije nekoliko godina bile, primjerice, baltičke republike ili druge zemlje, koje su se vezale uz treću valutu. U velikom broju slučajeva riječ je o manjim zemljama s lošim monetarno-političkim rezultatima - dakle, o takvima čije vlade ne uživaju dobru reputaciju što se tiče monetarne politike. U transformacijskim zemljama uzrok loše reputacije leži u činjenici da te zemlje mnogo godina nisu bile neovisne te stoga nisu uspjele ni prikupiti bonus povjerenja'. U svakom slučaju, izgradnja povjerenja kao posljedica uvođenja strane konvertibilne valute, važnija je u prvoj fazi za gospodarski razvoj države koja teži neovisnosti nego mogućnost raspolaganja vlastitom valutom, a time i suverenim monetarno-političkim poreznim instrumentom, smatra Schoenberg" na kraju priloga Thomasa Kirschninga.