NJ 2.XI.FR:KOS.ALBANCI I 'BONUS ŽRTVE'

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 2. XI. 1999. Nova kosovska hipoteka "'Bonus žrtve' odavno je potrošen. Kosovski Albanci upravo se pripremaju proigrati posljednji trag dobre volje međunarodne zajednice. U Peći su Albanci pretukli konvoj srpskih izbjeglica koji su namjeravali potražiti sigurno utočište u susjednoj Crnoj Gori. Divljačke scene tek su jedan primjer klime nasilja koja vlada i dalje unatoč snažnoj nazočnosti međunarodne zajednice. Nakon višemjesečnog zastrašivanja i terora ostali su tek malobrojni pripadnici manjina - bilo da je riječ o Srbima, Romima, Turcima ili muslimanskim Gorancima. Na Kosovu još živi nekoliko mlađih žena i muškaraca zahvaljujući poslovnom angažmanu u međunarodnim organizacijama ili bar relativnoj sigurnosti na radnom mjestu. No, u većini slučajeva za samotan život u stanovima odlučili su se stariji ljudi. Često se danima ne usuđuju izići na ulicu. Koga na ulici prepoznaju kao Srbina, taj mora strahovati za svoj život. No, sigurnosti nema ni među vlastita četiri zida. Vojnici NATO-ove mirovne postrojbe i civilni policajci UN-a ne mogu se angažirati svaki put kada kamen probije prozorsko staklo, kada netko telefonom zaprijeti smrću ili kada na vrata zalupaju neželjeni gosti. Katkad pomoć ionako stiže prekasno - kao što je bilo s 96-godišnjim Srbinom u Župi, koji je nedavno pronađen prostrijeljene glave odnosno s 82-godišnjom Srpkinjom u Kamenici, koja je izgorjela zajedno sa svojom kućom. Kosovo pruža sliku duboko netolerantnoga društva. Nekadašnje žrtve odavno su postale krvnicima. Dovoljna je srpska riječ da vas pretuku do smrti ili ustrijele nasred ceste. Aktualni događaji nemaju nikakve veze s osvetom za počinjena zla. Neki se jednostavno koriste 'povoljnim trenutkom' kako bi se naprečac domogli stana ili kuće. Drugi pak preuzimaju ulogu 'suca', pretvarajući time sve promatrače u sudionike. Doduše, valja napomenuti da svi građani Kosova ne odobravaju protjerivanje nealbanskih susjeda. Ipak, čini se da prevladava kobni konsenzus da su Srbi ili Romi 'zaslužili kaznu'. Malobrojne građane koji plivaju uz maticu i podižu glas protiv terora ekstremisti i samozvani 'domoljubi' brzo raskrinkavaju i izlažu na stup srama kao 'srpske špijune'. Ti su 'domoljubi' odgovorni što Kosovo kreće u budućnost s novom hipotekom. I uprava UN-a i NATO-ova postrojba snose dio odgovornosti za sadašnja zbivanja na Kosovu. Pripadnici mirovnih postrojba navodno su umarširali na Kosovo s humanitarnim mandatom zaustavljanja progona Albanaca i stvaranja uvjeta za njihov povratak. Dužnosnici u službi UN trebali su se pak pobrinuti za povratak Kosova normalnom životu. Danas pak dužnosnici UN-a i pripadnici NATO-ove postrojbe mirno promatraju nastavak politike 'etničkog čišćenja' pod obrnutim predznakom. Takav razvoj događaja prividno daje za pravo onima koji su od samog početka iznosili argumente protiv intervencije na Kosovu odnosno protiv zračnih napada na Srbiju. No, takvo zaključivanje ne zahvaća potpuno spomenuti problem. Protjerivanje ne može biti samo sebi odgovorom. Naprotiv, Zapad bi trebao dokučiti zašto nakon povratka kosovskih Albanaca nije uspješno spriječeno protjerivanje Srba. Jedan od razloga za neprekinutu klimu nasilja u protektoratu UN-a jest i činjenica da je međunarodna zajednica nakon Bosne ponovno uspjela postići suglasnost tek o provizornom rješenju. Najmanji zajednički nazivnik između Washingtona, Bruxellesa i Moskve očito više ne vrijedi na Balkanu. U Daytonu je potpisan mirovni sporazum za Bosnu, prepun proturječja. Zato u Bosni i četiri godine nakon završetka rata 30 tisuća vojnika u sastavu mirovne postrojbe bdije nad oročenim primirjem. Na Kosovu su ponovno milijarde maraka bačene u vreću bez dna - bez jasnog cilja. Provizorno rješenje na Kosovu ostavlja Beogradu i ekstremistima među Albancima dovoljno širok manevarski prostor za nastavak sukoba starim sredstvima. Kosovari vjeruju da još nisu pouzdano osigurali svoju vlast nad Kosovom, a srpsko vodstvo vjeruje da pokrajina još nije potpuno izgubljena. Gledano iz njihove izolirane perspektive, obje strane u nedovršenom ratu na Kosovu imaju pravo: po rezoluciji UN 1244 Kosovo je jednoznačno sastavni dio Jugoslavije. No, istodobno je na terenu u tijeku proizvodnja novih činjenica uz pomoć UN-a, koje iz dana u dan sve više umanjuju vjerojatnost povratka Kosova pod nadzor Beograda. Mir neće biti uspostavljen sve dok ne bude razjašnjen status bivše srpske pokrajine", smatra Stephen Israel.