FR-US-GB-oružje-Obrana-Organizacije/savezi-Vojna industrija-Proračun FR MONDE 31.X.AMERIKANCI-OBRANA EU FRANCUSKALE MONDE31. 10. 1999.Amerika želi preuzeti nadzor nad europskom obranom"Između petnaest zemalja Europske unije, s jedne,
i Sjedinjenih Država, s druge strane, sve su veće razlike kada je riječ o naporima na izgradnji zajedničke obrane. Savezničko djelovanje na Kosovu pokazalo je taj nesklad na obje strane Atlantika. Tako je europski susret na vrhu u Koelnu, u lipnju, bio prigoda za sjajne govore u kojima se isticala potreba - uime ponovne uspostave ravnoteže u sklopu NATO-a - da se zaustavi to razdvajanje vojnih snaga među kojima je razlika sve veća. No, raščlamba američkoga proračuna za obranu 2000., onakvog kakav je upravo prihvaćen u Kongresu, pokazuje u ovom času da će SAD još više povećati taj raskorak prema Europljanima.Washington će se naći u prilici da ukori svoje saveznike optužene da ne ulažu dovoljno napora u obavljanje zajedničke zadaće i da ih suprotstavi onima koji traže samostalnost europskog 'pola' u NATO-u.Naime, ukupni iznos izglasovanog američkog proračuna - 267,8 milijarda dolara (251,7 milijarda eura), ili 6,9 posto više nego u
FRANCUSKA
LE MONDE
31. 10. 1999.
Amerika želi preuzeti nadzor nad europskom obranom
"Između petnaest zemalja Europske unije, s jedne, i Sjedinjenih
Država, s druge strane, sve su veće razlike kada je riječ o naporima
na izgradnji zajedničke obrane. Savezničko djelovanje na Kosovu
pokazalo je taj nesklad na obje strane Atlantika. Tako je europski
susret na vrhu u Koelnu, u lipnju, bio prigoda za sjajne govore u
kojima se isticala potreba - uime ponovne uspostave ravnoteže u
sklopu NATO-a - da se zaustavi to razdvajanje vojnih snaga među
kojima je razlika sve veća. No, raščlamba američkoga proračuna za
obranu 2000., onakvog kakav je upravo prihvaćen u Kongresu,
pokazuje u ovom času da će SAD još više povećati taj raskorak prema
Europljanima.
Washington će se naći u prilici da ukori svoje saveznike optužene da
ne ulažu dovoljno napora u obavljanje zajedničke zadaće i da ih
suprotstavi onima koji traže samostalnost europskog 'pola' u NATO-
u.
Naime, ukupni iznos izglasovanog američkog proračuna - 267,8
milijarda dolara (251,7 milijarda eura), ili 6,9 posto više nego u
1999., ako se ne uzme u obzir cijena zračnih napada na Kosovu - nije
samo veći od onoga što je Bill Clinton zahtijevao. On ponajprije
uključuje neobično povećanje troškova u najvažnijim područjima
koje bi, imajući u vidu ono što pripremaju europske vlade za 2000.,
moglo ponovno naglasiti razliku između SAD-a i njegovih saveznika.
(...)
U 1999., vojni su troškovi petnaestorice - općenito uzevši - manji
za 7 posto; taj je pad stalan od 1992., što iznosi ukupno 22 posto.
Kada je riječ o raspoloživim svotama za istraživanje i razvoj,
Europljani u sklopu NATO-a izdvajaju iznos ravan 9 milijarda dolara
(8,4 milijarde eura), ili četvrtinu onoga što izdvaja SAD. U Europi
oko dva milijuna muškaraca i žena nose odoru, ali se smatra čudom -
zapreka su vojske koje se još nisu profesionalizirale - ako se
uspije rasporediti 2 do 3 posto snaga koje mogu obavljati
operativne zadaće očuvanja i uspostave mira, kao što je bio slučaj
na Balkanu. (...)
Dne 18. listopada u Londonu, Strobe Talbott, zamjenik državnog
tajnika, zatražio je od Europljana da prihvate izazov koji se, u
sklopu NATO-a, sastoji u tome da se ne troši više, već da se
uspješnije ulaže. To je krajnji cilj udruživanja industrija koje se
u ovom času događa u Europi. No, Bill Clinton je istodobno poslao
pismo Tonyju Blairu, britanskom premijeru, kako bi mu naložio da
prednost dade raketi zrak-zrak velikog dometa američke skupine
Raytheon, a ne sličnom europskom oružju u čijoj izradi sudjeluje
skupina British Aerospace. To znači da standardizaciju obrambenih
mogućnosti u NATO-u uvjetuje američka tehnologija, a ne stvaranje
europskog industrijskog 'stožera' koji bi joj bio konkurencijom. U
tom je smislu povećanje novca kojim raspolaže vojska u SAD-u
također način - neizravan - da se Europljane drži na uzici i da se
otvori neka vrsta javnog natječaja za kupnju europske obrane. Od
časa kada vi više ne možete učiniti koliko i mi, kao da kažu
Amerikanci Europljanima, zašto gubiti vrijeme i novac kako bi se
izjednačile razlike koje su sve veće, i nije li, u takvim prilikama,
uzaludno ustrajati na putu europskog identiteta s obzorjem koje se
sve više udaljuje?", piše Jacques Isnard.