US 27. X. LAT HRVATI U US

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 27. X. 1999. Hrvatski San Pedro Barbara Hansen piše o hrvatskim nacionalnim jelima koja se poslužuju u restoranu Ante u San Pedru. "(...) Nije posebno iznenađujuće što u San Pedru postoji hrvatski restoran. Po jednoj procjeni, u ovom malom gradu živi otprilike 15.000 Hrvata. Oni vjerojatno čine najveću iseljeničku zajednicu u južnoj Kaliforniji, a možda i zapadnoj. Ono što može iznenaditi jest da Hrvati nisu najčešći klijenti u Antinu restoranu. 'Hrvati dobro kuhaju. Oni ne jedu vani', objašnjava Ante 'Tony' Perkov, koji je restoran preuzeo od svog oca Ante, doseljenika. (...) San Pedro već desetljećima privlači hrvatske doseljenike, zbog svog položaja i sunčane klime koja ih podsjeća na dom. Većinom oni stižu iz Dalmacije. Neki su živjeli na otocima koji su tako mali da ih zemljovidi i atlasi ne spominju. Drugi stižu iz kontinentalne Hrvatske u kojoj je glavni grad Zagreb. Treći iz Slavonije. 'Kad smo mi bili djeca (pedesetih godina ovog stoljeća) zbilja nije bilo potrebno govoriti engleski. Svaka druga kuća bila je hrvatska', kaže Andrew M. Mardesich za ručkom u Dalmatinsko - američkom klubu San Pedra. (...) Klub je osnovan 1926. pod nazivom Klub Jugoslavena, a kasnije se preimenovao u Jugoslavensko- američki klub da bi zatim, 1992., promijenio ime u Dalmatinsko- američki klub. Osnivačka skupina od 25 Amerikanaca slavenskog podrijetla narasla je na današnjih 650 članova kluba. Nisu svi Hrvati. 'Rekao bih da njih 85% to jest', kaže Anthony M. Misetich, predsjednik kluba. 'Primamo svakoga tko želi postati članom.'" Novinarka navodi da je klub sudjelovao u stvaranju kuharice 'Homemade with love' (Domaće s ljubavlju), koja sadrži raznovrsne recepte, od meksičkog kukuruznog složenca s čilijem do zagrebačkih kremšnita. Raznolikost hrane rezultat je raznolikosti članova kluba. (...) "'U hrvatskoj kuhinji ima mnogo utjecaja, uključujući austrijski, mađarski, talijanski, njemački', kaže Dolores Lisica. 'Sve ovisi o mjestu. Dosta je jela talijansko, a ima slavenski okus.' Lisica je urednica dviju kuharica koje prikupljaju fondove za ogranak San Pedra u Javnoj knjižnici Los Angelesa. Obje se knjige zovu 'Iz cijelog svijeta i našeg grada' i uključuju hrvatska jela. Lisičini roditelji su iz Selca, sela na otoku Braču. Ona je rođena u San Pedru i uočava promjenu doseljeničkog uzorka. 'Danas nema navale doseljenika kao nakon Drugoga svjetskog rata', kaže ona. 'Doseljenici su tad stizali s planovima o čitavom životu koji će provesti ovdje. Mnogi ljudi koji sada dolaze žele se jednom vratiti.' Prvi hrvatski doseljenici nisu bili popularni kod susjeda nehrvatskog porijekla, kaže ona. 'Bili smo previše bučni. Pili smo dosta vina. Jeli smo čudnu hranu. Jeli smo stvari poput liganja i kiselog zelja. Ljudi na to nisu bili naviknuti. Jednom kad su kušali hrvatsku hranu, to je bilo nešto drugo.' Novopridošlice su odlazile raditi na ribarske brodove i u tvornice koje su proizvodile konzerve tune, danas gotovo iščezle. Hrvatski klub u Devetoj ulici još održava godišnju večeru u čast ribarskih posada. 13. studenoga klub će proslaviti svoju četrdesetogodišnjicu. Svake godine članovi obilježavaju Dan hrvatske neovisnosti, 30 svibnja. 'Jedva možete hodati, ima toliko ljudi', kaže Regina Herceg, rođena u Zagrebu. Svibanjski meni uključuje janjetinu s ražnja, pečenog odojka, ćevapčiće, kiselo zelje i kolače. 'Nema piknika bez kolača', kaže Herceg. 'I deserta. Ne biste vjerovali. Ne znam otkud početi. Na toj zabavi se poslužuju milijuni kolača, a svi su domaći. Poslužuju se i štrudle, sve vrste štrudla. Štrudle se mogu napraviti od bilo čega.' (...)" Novinarka također ističe popularnost Vegete, maslinova ulja iz Vele Luke, džemova, šljivovice, pelinkovca, koji se mogu nabaviti u nekim trgovinama u San Pedru. Na kraju članka objavljeni su recepti za krpice sa zeljem, dinstanu janjetinu s špagetima i lignje s rižom.