AU18.X.PR:DOSELJAVANJE ZANIMA GRAĐANE

AUSTRIJA DIE PRESSE 18. X. 1999. Haiderov summit "Na samom početku valja izbjeći nesporazum: rezultat austrijskih izbora nije u Europi tako važan da bi zbog njega odmah trebalo održati sastanak na vrhu. Sastanak 15 šefova država i vlada članica EU na temu azila, doseljavanja i unutarnje sigurnosti planiran je već davno prije no što je Joerg Haider na izborima za saveznu skupštinu uspio za sebe i FPO mobilizirati gotovo trećinu Austrijanaca. No, zabrinutost građana za vlastiti životni prostor i još veća zabrinutost vladajućih političara za bazu svoje vlasti, povezane s tim izbornim rezultatom, fenomeni su koji nisu specifični samo za Austriju. Stoga valja pozitivno ocijeniti činjenicu da su se velikodostojnici EU ovaj put sastali da bi razgovarali o temi koja angažira građane a ne o pitanjima zajedničkog tržišta ili o monetarnim pitanjima. U Tampereu je održan summit građana, a summit građana je na kraju krajeva summit birača. Upravo je zato nad finskim gradom visio Damoklov mač Joerga Haidera. Gotovo svako izaslanstvo raspitivalo se o prilikama u Austriji. Gotovo svaki promatrač pratio je ponašanje političara koji su u Finsku doputovali iz Beča. Hoće li i oni sada voditi politiku, obilježenu neprijateljstvom prema strancima? Pritom valja napomenuti da bi cijela Europa trebala sebi postaviti pitanje koliko daleko zajednička politika doseljavanja uopće smije ići. Nesumnjivo ne smije imati uporište na najnižoj razini populističke politike. Na kraju krajeva, oblikovanje Europe u tvrđavu blagostanja zaslužilo bi moralnu osudu i imalo bi blokirajući učinak i na unutarnjoj i vanjskoj razini. Na unutarnjoj razini zato što gotovo nitko ne bi razumio zašto se EU s jedne strane izolira od bilo kakvog doseljavanja iz istočne Europe dok istodobno želi pospješiti svoje proširenje kako bi obuhvatio i istočnoeuropske zemlje. Takva bi politika na kraju okrenula raspoloženje među stanovništvom u potpunosti protiv proširenja. Na vanjskoj razini zato što bi takva politika razriješila Europu njezine odgovornosti za zaštitu uistinu progonjenih ljudi te bi - htjela-ne htjela - mogla pridonijeti međunarodnoj izolaciji EU. S druge pak strane nema nikakve sumnje da se zajednička politika doseljavanja ne može orijentirati po naivnim željama za potpunim otvarajem granica budući da bi takav smjer rezultirao samo socijalnom destabilizacijom. Summit EU u Tampereu nije bio prekretnica u rješavanju tog društvenog problema, ali može ponuditi prihvatljivo srednje rješenje. Tampere je označio početak zajedničkoga pravnog prostora kao i zajednički riješene politike doseljavanja, koja bi trebala začepiti dosadašnje rupe u zakonu - primjerice u pitanjima azila - i istodobno omogućiti regulirano doseljavanje. Europa nije podizala zidove, ali se priprema izgraditi propusni bedem koji bi je trebao zaštititi od hladnog vjetra iz siromašnijih, manje stabilnih regija. Oko tog se projekta u međuvremenu formiralo jedinstveno mišljenje svih zemalja-članica. No, jedinstvo prestaje tamo gdje počinje solidarna provedba takve politike. Tako su neke zemlje - u prvom redu Velika Britanija - naglasile da nisu spremne u slučaju rijeka izbjeglica - kakva je nedavno potekla u slučaju sukoba u Bosni - omogućiti raspodjelu tereta među zemljama-članicama. U tom bi slučaju trebala tek biti provjerena mogućnost uspostave financijske ravnoteže. Donošenje odluke, po kojoj bi doseljenici uz obveze trebali dobiti i jednaka prava, spriječilo je - slušaj i čudi se! - austrijsko izaslanstvo. Na inzistiranje Austrijanaca odgovarajuća je formulacija razvodnjena. Možda ne iznenađuje okolnost da političari koje je Haider ponizio nisu marili za obveze doseljenika - njih su bili spremni prihvatiti bez ikakvih uvjeta. Ne, njihova je pozornost bila usredotočena samo na potpuno pravno izjednačavanje. To je pak točka na kojoj se u pitanjima populizma odvaja žito od kukolja. Naime, onaj tko želi ograničiti doseljavanje nije populist, a posebno ne potpirivač ksenofobije. To vrijedi i za osobu koja od legalnih doseljenika zahtijeva spremnost na integraciju. No, tko istodobno nije spreman tim ljudima zauzvrat odobriti sva prava a time i mogućnost integracije, prelazi na razinu na kojoj se u Austriji nalazi samo jedna osoba - Joerg Haider", upozorava na kraju komentara Wolfgang Boehm.