KAKO PREPOZNATI I "KAZNITI" ZNANSTVENE PRIJEVARE?

ZAGREB, 26. listopada (Hina) - Znanost je jedno od područja ljudskoga djelovanja koju, uz ostale odlike, rese čvrsta načela i kriteriji, tj. javnost znanstvenoga rada. Članovi znanstvene zajednice često i rado tomu pridružuju i geslo odanosti znanstvenoj istini te etičko-moralna načela djelovanja. Pa ipak, ni znanost nije otporna na "virus" krivotvorenja znanstvenih podataka, objavljivanja proizvoljnih podataka i "lažiranja" rezultata istraživanja, "virus" kojim znanstvenici ponekad "inficiraju" znanost. Razvoj suvremene znanosti, često vrtoglav, nametnuo je potrebu da se takvo ponašanje unutar znanstvene zajednice prepozna te da se ono i kazni, ako se doista utvrdi da je posrijedi znanstvena prijevara.#L# Američka iskustva na tome području zagrebačkim je znanstvenicima i članovima akademske zajednice nedavno prenijela dr. Mary D. Scheetz iz Ureda za integritet istraživanja Javne zdravstvene službe SAD-a (U.S. Public Health Service, Office of Research Integrity - ORI). Odlukom Kongresa ta je ustanova osnovana 1992. sa zadaćom da utvrdi i kazni nezakonito i nepošteno ponašanje, tj. znanstvene prijevare onih znanstvenih ustanova i znanstvenika koji rade na istraživačkim projektima u područjima biomedicine i istraživanja ponašanja, koje financira Javna zdravstvena služba SAD-a. Pod "nadzorom" ORI-a Javna zdravstvena služba novčano podupire istraživačke projkte više od tri tisuće američkih znanstvenih ustanova - medicinskih škola, bolnica i sveučilišta - te brojne ustanove diljem svijeta. Dr. Mary Sheezt radi u Odsjeku za politiku i obrazovanje (Division of Policy & Education). Jedna je od 25 stručnjaka ORI-a, s ukupno 35 zaposlenika, a za njom je desetgodišnje iskustvo na tome području. U razgovoru za Hinu dr. Scheetz je objasnila način rada Ureda, podsjetivši na važnost obrazovanja znanstvenika i stručnjaka o toj temi koja pobuđuje veliko zanimanje znanstvene zajednice. Jer, unutar te zajednice i provodi se cijeli postupak istraživanja, utvrđivanja i kažnjavanja znanstvenih prijevara. Po njezinim riječima optužba za znanstvenu prijevaru može biti anonimna ili s "potpisom" pojedinca ili ustanove. Kad optužba "stigne" u ORI, pokreće se postupak utvrđivanja činjenica. Taj se postupak mora provesti što prije jer, napominje dr. Sheetz, treba voditi računa da, od trenutka pokretanja postupka, optuženi znanstvenik ili znanstvena ustanova rade pod "sjenom" optužbe. Kad završi istraživanje, stručnjaci podnose izvješće, sažeto na pet do osam stranica. Cijeli se pak postupak, od početka istraživanja do izvješća, mora provesti u roku od četiri mjeseca. Istraživanje najčešće provode stručnjaci optužene ustanove, čime se poštuje njezina autonomija, ali uz uvjet da nemaju nikakve osobne relacije s optuženima. Ako sama ustanova nema za to potrebnih stručnjaka, ORI osniva stručnu skupinu. Stručnjaci američke vlade obvezno pak moraju biti uključeni u istraživanje samo u kliničkim slučajevima. Ako se utvrdi da je doista riječ o znanstvenoj prijevari, izriču se kazne koje ovise o težini nezakonita ponašanja. Najveća kazna je otpuštanje s posla, a znanstvenici i znanstvene ustanove mogu biti kažnjeni i tako da ne prime novac za istraživanja od tri do dvanaest godina. Kad se otkrije prijevara, slijedi i dugi put da se u znanstvenim časopisima isprave krivotvoreni podatci i znanstveni "plagijati". Kako ističe dr. Scheetz, iako od osnutka ORI-a do danas nije dokazan velik broj znanstvenih prijevara, njihovo dokazivanje je snažno odjeknulo u američkoj javnosti. Jer, "osobitost" znanstvenih prijevara je i u tome što se njihove posljedice šire u koncentričnim krugovima i zahvaćaju razna područja. Zato je i potrebno što sustavnije raditi u otkrivanju znanstvenih prijevara i zaštititi istraživačke fondove da bi se iz njih financirala kvalitetna znanstvena istraživanja, zaljučila je dr. Mary D. Scheetz, stručnjak američkog Ureda za integritet istraživanja. (Hina) ip mc