FR-LIBERATION 25.X.FRANC.KINESKI ODNOSI

FRANCUSKA LIBERATION 25. X. 1999. Chirac vjeruje u dijalog i pomirljivost "Raymond Barre je na svoj način ukratko izložio kakav je Kina problem za svijet: 'Htio bih vidjeti kako bi se naši brbljavci, rekao je gradonačelnik Lyona svojim kritičarima, danas uhvatili ukoštac s vladom zemlje koja ima više od milijardu stanovnika.' Ljudskom, gospodarskom i geopolitičkom važnosti, Kina očarava, dovodi u iskušenje ili uzbuđuje... Kakav god bio scenarij za XXI. stoljeće, ona će biti jedna od najvažnijih zemalja, po dobru ili po zlu. Kakvo, dakle, stajalište prihvatiti prema tako golemoj zemlji koja potiče apetite svojim stvarnim gospodarskim otvaranjem, a istodobno je daleko od demokratskih mjerila zapadnih društava? Odgovor na to pitanje razlikuje se prema zemlji i trenutku, prema tome jesmo li industrijalci ili branitelji ljudskih prava, jesmo li u vladi ili u oporbi. Jacques Chirac je prihvatio izazov: on će se prema Kini ponašati kao prema budućoj velesili, držeći da će polagano uvođenje ovog diva u međunarodnu zajednicu samo olakšati njegove pozitivne promjene. To je odluka koju je francuski Predsjednik donio prije tri godine, predloživši da se Kinu prestane osuđivati u UN-ovu Povjerenstvu za ljudska prava, a zatim započevši tzv. strategijski dijalog s Pekingom. Zatim su uspostavljene tješnje veze između dviju prijestolnica, tako da je Francuska prva zemlja Zapada koja drugi put dočekuje kineskog Predsjednika, a Jacques Chirac bi u jesen 2000. trebao drugi put posjetiti Kinu. Simbol tog dijaloga je 'crveni telefon' između Pariza i Pekinga koji je najavljen jučer, a napose 'privatni' vikend bez presedana u dvorcu Bity koji je zaprepastio čak i Alaina Madelina! 'Chirac je pretjerao', iz dubine duše uzviknuo je ovog vikenda dio političke klase i organizacija za obranu ljudskih prava. Tako je socijalist Jack Lang načinio razliku između zakonitog dočeka Jianga Zemina u Francuskoj i skretanja u Correzeu koji je, prema njegovu mišljenju, pogrješka. Fina razlika koja baš ne zadovoljava: jesu li se Airbusovi mogli prodati Kini a da se ne 'brukamo' neumjesnim izljevima prijateljstva? Odgovor je jamačno zamršeniji. U Elizeju brane Chiracovo gledište ističući da je petnaestosatni razgovor između dvojice državnih poglavara predviđen za ovaj vikend, najdulji razgovor između vođe zadnje komunističke velesile u svijetu i zapadnog dužnosnika. I da će francuski Predsjednik sa svojim posebnim gostom razgovarati o svim temama, pa i onoj najbolnijoj - ljudskim pravima. No, najmanje što se može reći jest da stanje nije puno bolje otkako je, na francuski poticaj, smanjen pritisak na Kinu. Pojedinačni se slučajevi mogu riješiti, ali je stroži režim na tom planu neprijeporan već osamnaest mjeseci, o čemu svjedoče uhićenja na koja je jučer upozorila malena Demokratska stranka koja je prošle godine uzalud tražila da je ozakone. Chirac raspravu radije premješta na strategijsko područje, u času kada Sjedinjene Države izazivaju zabrinutost u svijetu odbijajući potvrditi sporazum o zabrani nuklearnih pokusa (CTBT) i prijete ponovnom ludom utrkom u naoružanju s prijepornim programom 'štita' protiv satelita koji bi bio postavljen u Japanu i svakako u Tajvanu. Francuska pokušava organizirati 'pokret otpora' u koji bi bila uključena i Kina, kako bi smanjila napetost izazvanu zabrinjavajućim političkim vakuumom u Washingtonu. Odluka koju je jučer objavio Jiang Zemin da će unatoč svemu potvrditi sporazum CTBT, znak je da se Kina želi konstruktivno uključiti u međunarodnu zajednicu. Njezina želja da uđe u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) drugi je znak koji priželjkuju najveći reformatori u vlasti, a koji u njemu vide mogućnost da se Kina uključi u skup pravnih propisa koji će ubrzati njezinu modernizaciju i, na koncu, i njezinu demokratizaciju. Chirac je odlučio da će pratiti taj proces: taj bi izazov bio 'razumljiviji' u očima francuske javnosti da ljudska prava nisu odbačena na drugi plan", zaključuje Pierre Haski.