FR-LE MONDE 20.X.EUROPOL

FRANCUSKA LE MONDE 20. X. 1999. Europol, nepoznata izraslina Europske unije "U času kada Paavo Lipponen, službeni predstavnik Ministarskoga vijeća Europske unije, na nedavnom susretu na vrhu u Tampereu najavljuje jačanje ovlasti Europola, europske policije, oprez glede poštivanja ljudskih prava nedvojbeno je najvažnija zadaća. Takav oprez nije suvišan. Zahvaljujući bogatstvu europskih propisa, jedan je članak iz dokumenta Ministarskoga vijeća (koji ima snagu zakona) prošao nezapaženo, što je neobično. U tom se tekstu kaže da 'Europol utvrđuje mogu li se podaci u svezi s podrijetlom, vjerskim i drugim uvjerenjima, političkim mišljenjem, seksualnim životom i zdravljem, uvrstiti u analitički dosje.' Taj članak upućuje na skretanje čije uzroke Europol krije u sebi, budući da je izvan svakog parlamentarnog i pravosudnog nadzora. On, u širem smislu, svjedoči o nedostatku demokracije u Europi koju države još drže u nejasnom području međuvladinih procedura, zaobilazeći opće izbore. Članak o kojemu je riječ ne podrazumijeva nikakvo obavješćivanje ni dogovaranje s Europskim parlamentom, kao ni odobravanje u parlamentima pojedinih država. On se tiče svih ovlasti Europola: trgovine drogom, nuklearnom i radioaktivnom opremom, terorizma, ali i nezakonitog useljavanja, krađe automobila, zloporabe ljudi, pranja novca i svih 'sličnih prekršaja'. Ovlasti Europola mogu se, uz to, mijenjati jednostavnim postupkom koji Vijeću pruža mogućnost da izbjegne novo odobravanje. Smjera se, među ostalim, na osobe koje su 'osumnjičene da su počinile prekršaj (...), ili ako postoje osnovani razlozi da se povjeruje, vodeći računa o državnim zakonima, kako će one počiniti takav prekršaj'. Dakle, nije riječ o iznimnom postupku za osobe koje su utvrđene kao opasne: čak i sama sumnja može opravdati izradu takvog dosjea. K tome, ti podaci s osobnim značajkama 'ne mogu se prikupljati više od tri godine', ali 'taj rok ponovno počinje teći od dana kada se dogodi događaj koji će biti povod za novo prikupljanje podataka', što zapravo znači izradu stalnih dosjea. (...) Zanemarivanje želja parlamentaraca to je teže što je i pravosudna vlast odbačena na rub: sud europskih zajednica ustvari ima tek mogućnost predsudbenog nadzora - tj. a posteriori - i to samo ako države članice priznaju njegove ovlasti (neke države poput Francuske postavile su određene uvjete). Osim toga, Europol je neovisna međunarodna organizacija. Ona je institucionalno sasvim neovisna i uživa pravni imunitet, napose ako je riječ o nedopuštenoj ili netočnoj obradi podataka, a njezini članovi imaju diplomatski imunitet. Nakon uspostave prostora slobodnog kretanja robe, usluga i osoba (Jedinstveni dokument) kojim se ukida kontrola na granici, države članice EU-a odlučile su stvoriti sustav suradnje između državnih policija. Konvencija o Europolu potpisana u srpnju 1995., međunarodni je ugovor, što znači da se pri određivanju njegovih ovlasti nije surađivalo ni s jednom demokratskom instancijom. Iako konvenciju moraju potvrditi državni parlamenti, ona je iznimno nejasna i ostavlja velik manevarski prostor za provedbu o kojoj odlučuje samo Ministarsko vijeće Unije. U Francuskoj Narodna skupština mora potvrditi svaku promjenu sadržaja policijskih dosjea, a Narodno povjerenstvo za informatiku i slobode (CNIL) pazi da se nijedan podatak koji narušava privatnost, ne može rabiti u izradi dosjea (osim iznimnih slučajeva i posebnih postupaka). (...) Europa još suviše podsjeća na zvečku kojom obitelj država stalno maše nad kolijevkom naroda, a ovi ju nikada neće moći uhvatiti. Tampere je još jedan dokaz tomu. Lako je upozoravati na jaz koji dijeli Europu od njezinih građana, žaliti zbog velikog neodziva na europskim izborima dok nema načina da narod djelotvorno nadzire hod i smjernice naše zajedničke budućnosti. Kao europski zastupnici, teško nam je reći da je naša vlast nedostatna da bi se oduprla pogibeljnom dokumentu kao što je ovaj o Europolu. Zadnja mogućnost koja nam preostaje, jest upozorenje: samo javnost i građansko društvo kadri su izvršiti pritisak na vlade da povuku ovaj članak i da općenito promijene djelovanje instancija ove europske policije. Građani, udruge i političke skupine moraju krenuti u akciju: u pitanju je budućnost naše Europe", pišu Alima Boumediene-Thiery i Daniel Cohn-Bendit, zastupnici (stranka Zelenih) u Europskom parlamentu.