FR-US-YU-novac-Organizacije/savezi-Obrana-Vlada-Parlament FR-DND'ALSACE 20.X.CHIRAC U STRASBOURGU FRANCUSKADERNIERES NOUVELLES D'ALSACE20. X. 1999.Želje i mogućnosti"Povijest je puna proturječja i vizionarskih planova koji su
propadali više iz politikantskih nego političkih razloga. Prije gotovo pedeset godina, u kolovozu 1950., Winston Churchill predložio je u Strasbourgu, u Vijeću Europe, da se osnuje europska vojska. Tu je zamisao Francuska odmah osudila, a četiri godine kasnije odbacila je CED (Europsku zajednicu za obranu). Uime tadašnjih 'suverenista', tj. neobičnoga spoja degolista, komunista i ljudi iz ljevice... Jučer, u Strasbourgu, povijest je dobila zadovoljštinu. Predsjednik Republike Jacques Chirac koji se očituje kao degolist, zauzeo se za postupno stvaranje prave europske obrane. U sklopu NATO-a i u punom partnerstvu sa Sjedinjenim Državama. Nepotrebno je naglašavati pouku kosovskog rata koji je bio neugodan za čitavu Europu, pokazujući pred svijetom njezinu nesposobnost da djeluje bez Amerikanaca. Zbog logistike, naoružanja, ali i proračunskih mogućnosti. No, kako načiniti sebi mjesto u svijetu bez prikladnog načina? On nužno uključuje povećanje iznosa za obranu i udruživanje vojne
FRANCUSKA
DERNIERES NOUVELLES D'ALSACE
20. X. 1999.
Želje i mogućnosti
"Povijest je puna proturječja i vizionarskih planova koji su
propadali više iz politikantskih nego političkih razloga. Prije
gotovo pedeset godina, u kolovozu 1950., Winston Churchill
predložio je u Strasbourgu, u Vijeću Europe, da se osnuje europska
vojska. Tu je zamisao Francuska odmah osudila, a četiri godine
kasnije odbacila je CED (Europsku zajednicu za obranu). Uime
tadašnjih 'suverenista', tj. neobičnoga spoja degolista,
komunista i ljudi iz ljevice... Jučer, u Strasbourgu, povijest je
dobila zadovoljštinu. Predsjednik Republike Jacques Chirac koji se
očituje kao degolist, zauzeo se za postupno stvaranje prave
europske obrane. U sklopu NATO-a i u punom partnerstvu sa
Sjedinjenim Državama. Nepotrebno je naglašavati pouku kosovskog
rata koji je bio neugodan za čitavu Europu, pokazujući pred
svijetom njezinu nesposobnost da djeluje bez Amerikanaca. Zbog
logistike, naoružanja, ali i proračunskih mogućnosti. No, kako
načiniti sebi mjesto u svijetu bez prikladnog načina? On nužno
uključuje povećanje iznosa za obranu i udruživanje vojne
industrije kako bi se proizvodilo bolje i jeftinije. Spajanje
Aerospatialea i Dase u zrakoplovstvu znači početak, ali NATO-ova
Europa još uvijek ima više od šesto tvornica za proizvodnju oružja,
dok ih SAD ima manje od dvjesto... Pitanje je također - i ponajprije
- političko. Tko će u Europi biti spreman otresti se 'velikog brata'
preko Atlantika, da bi razgovarao s njim na ravnoj nozi? Čini se da
je, za sada, Jacques Chirac u tome osamljen. Kao da se sudbina
Kontinenta mora stalno uklapati u postojeću shemu: uživati u
gospodarskom blagostanju u Europskoj uniji, a, kada je riječ o
vojnoj sigurnosti, i dalje se oprezno zavijati u NATO-ovu čahuru,
uz dobar američki nadzor. Čekajući sljedeću krizu sličnu
kosovskoj. Primjerice, na Baltičkom moru ili na istočnom
Mediteranu", u uvodniku lista piše Jean-Claude Kiefer.